Struja uvijek teče linijom bolje cijene

Portugal već ima velikih kapaciteta kojim koristi obnovljive oblike energije: vode, vjetra i sunca. On već uspijeva na neko vrijeme potpuno pokrivati svoje potrebe za energijom bez uključivanja elektrana koje koriste fosilna goriva. I u Španjolskoj su mogućnosti goleme. Zašto tu ekološku energiju ne nuditi i potrošačima čitave Europe? Ali preko Pirinejskog gorja jedva da je i postojala energetska veza Španjolske i Portugala s Francuskom i ostatkom Europe.

Zato je portugalski ministar gospodarstva Manuel Caldeira Cabral susret predsjednika vlada Francuske, Španjolske i Portugala koncem prošlog mjeseca, nazvao „povijesnim događajem" kojim se okončava „dugogodišnja energetska izolacija Portugala". Do 2025. bi trebao biti položen podmorski dalekovod kroz Biskajski zaljev, do 2030. bi dalekovod mogao pokrivati 15% volumena potrošnje - s postojećim dalekovodima je to jedva nešto preko 5%.

Naravno, to će koštati golem iznos: oko dvije milijarde eura. „Vlade ove tri zemlje su ovim dale političku poruku kako ozbiljno žele surađivati u europskom energetskom savezu", najavljuje i António Sá da Costa iz portugalske udruge proizvođača obnovljive energije APREN. Makar se i on raduje novom dalekovodu, za razliku od njegovog ministra gospodarstva je njegovo mišljenje i kako se tamošnji proizvođači trebaju pripremiti za taj energetski „sudar" s Europom: „Dok se to ne dogodi, ima još mnogo posla."

Hoće li teći u jednom ili u drugom smjeru?

Jer makar Portugal ima sunca u obilju, to još ne znači da se ono i koristi za proizvodnju električne energije. Jer proizvodnja takvih kapaciteta je još uvijek razmjerno skupa i uopće nije isključeno da će taj isti dalekovod zapravo služiti za nešto sasvim drugo: da Portugal i Španjolska budu preplavljeni jeftinom električnom energijom iz Francuske iz elektrana koje su sve prije nego ekološke, strahuje Francisco Ferreira iz organizacije za očuvanje okoliša Zero.

„Francuska može iz svojih dotrajalih atomskih elektrana električnu energiju, čija se cijena umjetno drži niskom, isporučivati Portugalu", misli Ferreira. Kako bi se spriječio takav preokret smisla ovog dalekovoda, država Portugal mora jamčiti minimalnu cijenu električne energije kako bi time i investitori imali računicu graditi takve elektrane u Portugalu. Ali Lisabon već i sad škrtari s potporama za obnovljivu energiju i zapravo bi najradije sve prepustio - tržištu.

Slično misli i Sá da Costa: „Na kraju će uvijek odlučiti cijena električne energije. Da mi izvozimo drugima, cijena električne energije mora odražavati i troškove sanacije elektrane koja se gasi", misli član portugalske udruge proizvođača obnovljive energije. Jer tu je razlog zašto je kilovat iz atomske elektrane toliko jeftin: tu se ne računaju golemi troškovi zbrinjavanja atomskog otpada i uklanjanja elektrane koja je nakon svog životnog vijeka praktično čitava poseban, radioaktivan otpad.

Trebamo se odlučiti kakvu energiju hoćemo

No čak niti nuklearna energija vjerojatno neće biti najveći konkurent portugalskoj ekološkoj energiji: u međuvremenu se i u Francuskoj raspravlja o zatvaranju nuklearnih elektrana. Ali ozbiljna konkurencija bi mogle biti termoelektrane na plin, bilo onaj Sjevernog mora ili iz uvoza. Zato i Sá da Costa zahtijeva da Europska unija odluči što želi, a onda i dosljedno „kažnjava" emisiju ugljičnog dioksida iz termoelektrana koje koriste fosilna goriva.

To će biti presudno i za ambicije Portugala da se energetski poveže sa sjeverom Afrike, već da bi bio energetski neovisan i od susjedne Španjolske. Već postoje dva dalekovoda preko Mediterana kod Gibraltara, a Portugal želi i „svoj" treći. No i za taj projekt je potrebna golema investicija od nekih 700 milijuna eura, a portugalski ministar nipošto ne želi da i taj račun plaćaju potrošači Portugala.

Jer Portugalci itekako žele da im njihov račun za električnu energiju konačno postane manji: trenutno su Portugalci na četvrtom mjestu u čitavoj Europskoj uniji po visini cijene električne energije. To je dobrim dijelom i zasluga činjenice da je država učinila i previše ustupaka državnom monopolistu EDP. Povrh toga, kad je na nalog EU-a Portugal morao štedjeti, drastično je povećan i porez na dodanu vrijednost za električnu energiju sa 6 na 23%.

Utoliko će se još vidjeti, tko će preko ovog dalekovoda dati „ponudu koja se ne može odbiti".