Što je "rušizam"?

Od početka ruskog napada na Ukrajinu, riječ „rušizam" je postala dio svakodnevnog vokabulara u Ukrajini. Građani, mediji i političari koriste je da bi povukli paralele između aktualnog rata i Drugog svjetskog rata. „Rušizam je riječ koja će ući u udžbenike povijesti", objavio je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski krajem travnja. Sada je ukrajinski parlament prvi put definirao taj pojam. U rezoluciji koja je usvojena 2. svibnja kaže se da je „rušizam" - „ruski fašizam". Ta riječ ipak nije nova - korištena je i ranije, i to ne samo u Ukrajini.

Riječ je nastala prije nekoliko godina među novinarima u postsovjetskom prostoru. Kao fuzija dvije riječi, najčešće engleske verzije "Russia" (Rusija) i "Fascism" (fašizam) - to je takozvani portamento, pojam koji je nazvan po francuskom nazivu za kofer od dva odvojena dijela i označava spajanje dvije odvojene riječi. U Sovjetskom Savezu „fašizam" je bio sinonim za nacionalsocijalizam, pa je i u svim državama nastalim raspadom Sovjetskog Saveza do danas tako. Na Zapadu se fašizam upotrebljava da se označi Mussolinijev režim koji se nametnuo u Italiji dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Nakon aneksije Krima 2014. „rušizam" je u Ukrajini sve češće u opticaju. Sergij Plohi, profesor na Harvardu i stručnjak za ukrajinsku povijest kaže: "U ukrajinskom društvu tražilo se prikladno ime za agresora". On je dodao da to što je ukrajinski parlament donio zaključak koji se odnosi na tu riječ samo odražava taj proces - koji traje.

Ukrajinski parlament o „rušizmu"

Rezolucija Vrhovne rade Ukrajine ima dvije stranice. Na njima se rušizam opisuje „kao vrsta totalitarne ideologije i prakse". Dodaje se da je on temelj režima koji se u Rusiji učvrstio pod predsjednikom Vladimirom Putinom. Parlament u Kijevu pod pojmom podrazumijeva i „ruski šovinizam"  i „imperijalizam", kao i „nasljeđe  „komunističkog režima SSSR-a i nacionalsocijalizma".

Ukrajinski parlamentarci smatraju da „rušizam" u prvom redu znači „sustavnu povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda", "kult nasilja i militarizma", "kult ličnosti vođe i sakralizaciju državnih institucija", "veličanje Rusije i Rusa i za račun nasilnog ugnjetavanja i/ili negiranja postojanja drugih naroda". Posljednja točka se odnosi vjerojatno na rusku propagandu koja ponavlja da ne postoji ukrajinski narod.

Sličnosti „rušizma", fašizma i nacizma

„To je originalan korak, neuobičajen, i vjerojatno je iznenadio mnoge historičare i novinare", kaže Andreas Umland, stručnjak za Ukrajinu pri Štokholmskom centru za istočnoeuropske studije. On kaže da je moguće da ima smisla da se takva rezolucija usvoji u parlamentu, jer se formira pojam koji uzima u obzir ruske posebnosti i omogućava da se izbjegne usporedba s njemačkim nacionalsocijalizmom, jer, kako kaže Umland, ona nije uvjerljiva. „Njemački fašizam je bio nešto posebno, nešto specifično njemačko".

Martin Schulze Wessel, povjesničar i stručnjak za istočnu Europu na minhenskom Sveučilištu Ludwig Maximilian, smatra da je pojam primjeren: „To je politička odluka ukrajinskog parlamenta da tako nazove Rusiju, to je u ratu potpuno razumljivo". On je dodao da je oznaka izabrana „spretno, jer ističe postojeće sličnosti s fašizmom, ali u isto vrijeme naglašava ruske specifičnosti". Schulze Wessel kaže da u sličnosti spadaju „odnos prema vođi, kult ličnosti i u određenom smislu militarizam".

Gdje su razlike?

Razlike između „rušizma" i fašizma, odnosno nacionalsocijalizma Schulze Wessel vidi u tome što u nacionalsocijalističku ideologiju spada i antisemitizam. Njemački publicist i dobar poznavatelj Ukrajine Winfried Schneider-Deters također smatra da u Rusiji nije raširen antisemitizam. Prema njemu je „ruski fašizam" alternativni izraz za „putinizam".On kaže: „Putinizam je fašizam, jedna od brojnih varijanti talijanskog originala".

Andreas Umland ukazuje na još jednu razliku: „Znanost polazi od toga da je fašizam revolucionarna ideologija, kojoj je stalo do preoblikovanja, novog rođenja cijele zemlje. To se ne odnosi na Rusiju". On objašnjava da je to povezano s činjenicom da je Putin, za razliku od Hitlera, predstavnik starog režima. Šef Kremlja je prema Umlandu „funkcioner sovjetskog režima, koji svoj pogled upire u prošlost, a ne toliko u budućnost".

Može li „rušizam" biti kazneno djelo?

Ukrajinska Vrhovna rada je osudila „rušizam" i namjerava apelirati na druge međunarodne organizacije, vlade i parlamente da učine isto. Time ukrajinski parlamentarci ne žele samo „podsjetiti svijet na ruske zločine"  već žele kasnije i izvesti rusko rukovodstvo pred lice pravde.

Stručnjaci ne mogu za sada reći hoće li se pojam „rušizam" proširiti svijetom i biti priznat. Schulze Wessel podsjeća da su za međunarodno pravo relevantni samo međunarodno definirani zločini kao što je zločin protiv čovječnosti.

Winfried Schneider-Deters to formulira ovako: „Ovdje je potpuno svejedno je li klasifikacija ‚putinizma' kao ‚fašizma' (ili ‚nacizma') znanstveno utemeljena ili ne, sve dok u Ukrajini traje ‚Putinov rat' radi se o publicističkom efektu tog pojma".

On dodaje da se politolozi i povjesničari svakako mogu pobrinuti za znanstvenu ocjenu, ali nešto kasnije - nakon rata.