Što je food noise i kako ga se riješiti?

Iskustvo koje se danas naziva food noise ranije se opisivalo kao zaokupljenost hranom, žudnja ili mentalni obrasci povezani s poremećajima prehrane. U osnovi, radi se o ustrajnim, nametljivim ili ponavljajućim mislima o hrani.

To se može manifestirati kao stalno razmišljanje o tome što sljedeće jesti, osjećaj preokupiranosti hranom ili dijetom, izbjegavanje određene hrane ili razvijanje strogih prehrambenih navika i pravila.

Fenomen je usko povezan s izloženošću porukama kulture dijeta i samom praksom držanja dijeta. Ljudi često postaju zaokupljeni hranom kada je ograničavaju. Mozak takvo ograničavanje može doživjeti kao glad, odnosno potencijalnu prijetnju, što pažnju usmjerava na hranu - čak i kada je nema u blizini.

Razlika između normalnih misli o hrani i food noisea

Razmišljanje o hrani je normalno. Većina ljudi razmišlja o tome što će jesti za večeru, primjećuje kada je gladna ili sita te se raduje ukusnom obroku.

Food noise, s druge strane, ustrajan je i nametljiv. Javlja se i kada osoba nije gladna - ponekad čak i kada je sita - i često je snažno emocionalno obojen. Može biti popraćen krivnjom, opsesivnim mislima ili stalnom zaokupljenošću. Ometa kvalitetu života na način na koji to uobičajene, zdrave misli o hrani ne čine.

Znakovi food noisea

Osoba koja se nosi s food noiseom često ga doživljava kao vrlo ometajućeg te se može teško koncentrirati na poslu ili biti istinski prisutna u trenucima s bliskim ljudima. Često pretjerano analizira prehrambene izbore, postavljajući si pitanja poput: treba li to pojesti, hoće li se zbog toga osjećati loše, je li zdravo ili treba uzeti još.

Često se javljaju krivnja, sram i tjeskoba vezani uz prehrambene odluke, što je nerijetko povezano s poremećenim obrascima prehrane i teškim mislima o izgledu tijela i tjelesnoj težini. Ponekad se pojavljuje zajedno s pretjeranim vježbanjem ili se pogoršava u fitness okruženjima koja potiču kruta pravila prehrane i treninga.

Kako utišati food noise

Postoji više strategija koje mogu pomoći u smanjenju food noisea.

Manje oslanjanja na snagu volje - snaga volje ima ograničenja. Smanjivanje dostupnosti hrane kojoj je teško odoljeti može olakšati svakodnevne izbore. Ipak, povremena konzumacija kalorične hrane ne znači neuspjeh niti razlog za samokritiku.

Organizacija prehrane - tjedno planiranje obroka i redovita kupovina namirnica mogu smanjiti impulzivne odluke pod stresom. Redoviti, uravnoteženi obroci svakih nekoliko sati pomažu održati stabilnu razinu hormona gladi i sitosti. Preskakanje obroka može pojačati kasniju žudnju.

Prestanak etiketiranja hrane - ograničavanje i moraliziranje hrane često pojačavaju opsesivne misli. Podjela hrane na "dobru" i "lošu", "zdravu" i "nezdravu" može potaknuti osjećaj zabrane, što dodatno hrani food noise.

Razvijanje svjesnosti o vlastitim potrebama - kada se pojavi food noise, korisno je zastati i razmotriti što je u tom trenutku doista potrebno. Ponekad je riječ o gladi, ali ponekad o potrebi za utjehom, odmorom, zabavom ili društvenim kontaktom.

Smanjenje stresa - stres može pojačati žudnju i prejedanje. Aktivnosti poput kretanja, opuštanja ili hobija mogu pomoći u regulaciji napetosti bez okretanja hrani.

Sve u svemu, doživljavanje food noisea ne znači da s osobom nešto nije u redu niti da će to trajati zauvijek. Često je riječ o načinu na koji mozak pokušava zaštititi od gladi ili ublažiti emocionalnu nelagodu. Rad na odnosu s hranom, razumijevanje emocionalnih potreba i razvijanje drugih načina "hranjenja" osim samog jela mogu postupno utišati mentalnu buku i pomoći da hrana ponovno zauzme uravnoteženo mjesto u životu.

Stoga, samo chill i sve će to već uravnotežiti i riješiti...