Što i tko doista pomaže Ukrajini

U ukrajinskom parlamentu se ovog tjedna dogodio neobičan prizor: dvadesetak zastupnika se okupilo oko govornice i pred kamerama su vijorili zastavama NATO-a i savezničkih država kao znak zahvalnosti za stranu podršku u sukobu s Rusijom. Dva put se posebno isticala zastava Velike Britanije.

I kad je britanski premijer Boris Johnson stigao u posjet Kijevu ovog utorka su se britanske zastave vijorile posvuda po gradu. Makar je ova britanska vlada u ozbiljnoj krizi, Ukrajina je očito zahvalna premijeru iz Londona. Jer njegova vlada je prošlog tjedna Ukrajini isporučila protuoklopno naoružanje, a britanski vojnici sudjeluju u obuci ukrajinskih snaga. Povrh toga britanska vlada je spremna Ukrajini dati i financijsku potporu od oko 100 milijuna eura.

Boris Johnson je u Kijevu razgovarao o još jednoj temi: vojnom savezu Londona, Varšave i Kijeva. Britanski ministar vanjskih poslova je zapravo trebao službeno predstaviti taj savez ove srijede, ali je zbog bolesti Elizabeth Truss to otkazano.

San o mini NATO-u

I bez službenog predstavljanja je za ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog ovaj "mali savez" kako ga zove, „znak nade". Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba obrazlaže: glavni cilj tog saveza je učvršćivanje sigurnosnog pojasa i jačanje osovine od Baltičkog do Crnog mora, gdje ukrajinski ministar prije svega misli na za tu zemlju važnu prisutnost poljske ratne mornarice u Baltičkom moru i britanske mornarice u Crnom moru gdje pružaju podršku ukrajinskim oružanim snagama. „Mi ne možemo čekati da kod nas nastupi sigurnost i blagostanje jednog dana u budućnosti, kad budemo članica Europske unije i NATO-a. Nama to treba već sad", izjavio je ministar Kuleba.

Oleksandr Mereško, predsjednik Odbora za vanjske poslove ukrajinskog parlamenta u Poljskoj i Velikoj Britaniji trenutno vidi najpouzdanije strateške partnere njegove zemlje. „Možda bi se isplatilo razmisliti o stvaranju neke vrste mini NATO-a. To bi moglo funkcionirati već i zbog toga što je Velika Britanija jedna od vodećih zemalja Europe, iako nije članica Europske unije", kazao je Mereško za DW.

"Nećemo bez NATO-a"

No britanska javnost o takvom savezu razmišlja mnogo trezvenije. Johnson se nada kako će u ukrajinskoj krizi pokazati svoje državničke sposobnosti, kako bi se suočio s kritikama i iz vlastitih redova, piše lijevo liberalni „Guardian". Bivši diplomat, Hans-Dieter Heumann ipak smatra kako motiv takvog saveza ne leži samo u britanskoj unutarnjoj politici: „'Trojni savez' vjerojatno neće biti formalno savezništvo, smatra Heumann koji danas predaje na Sveučilištu u Bonnu. „Ali to je i pokušaj Johnsona da dokaže kako Velika Britanija može biti važan čimbenik na globalnoj razini i bez Europske unije."

Još manje je iznenađenje što se pored Velike Britanije angažira i Poljska. Varšava je u NATO-savezu i EU-u najveći zagovornik Ukrajine. Poljski vrh je u svakoj prilici zainteresiran podržati Ukrajinu. No isto tako je Poljskoj potpuno jasno gdje su granice te podrške: "Aktivnosti na svoju ruku nikako nisu u našem interesu. Naša snaga je u NATO-u. Ako će bilo potrebno u Ukrajinu poslati jedinice, to bi mogli učiniti samo uz suglasnost NATO-a", izjavio je general Waldemar Skrzypczak, bivši glavni zapovjednik poljskih kopnenih snaga i nekadašnji doministar obrane za poljsku novinsku agenciju PAP.

Skrzypczak je tom prilikom i oštro kritizirao politiku Berlina: „Kad Njemačka Ukrajini pošalje tek 5.000 kaciga, to izgleda kao komedija. Ja ne mogu razumjeti stav Njemačke."

"Neće biti nekakvih novih saveza"

Za Njemačku bi to mogao biti problem, jer pored Velike Britanije i Poljske se i ona, zajedno s Francuskom trudi u rješavanju problema u Ukrajini i tu im treba i podrška Poljske. Već ovog petka je francuski predsjednik Emmanuel Macron htio održati zajednički sastanak s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom i poljskim predsjednikom Andrzejem Dudom, ali je sastanak odgođen zbog "problema s terminima" - poljski predsjednik je radije otišao na otvaranje Olimpijskih igara u Peking. Ipak, mediji javljaju kako će sastanak biti održan sljedećeg tjedna u Berlinu.

Sve u svemu, već ima čitav niz različitih konstelacija europskih država koje žele utjecati na krizu u Ukrajini, ali Heumann ne misli kako će bilo što od toga imati značajniju ulogu. Nekakav "mini NATO" kakvom se nadaju neki ukrajinski političari on smatra čistom iluzijom, a nekakvih posve novih vojnih saveza izvan NATO-a neće biti već i zbog toga što bi to moglo oslabiti postojeće saveze. 

"Sad se može ozbiljno razgovarati"

"Sad su na stolu konkretni prijedlozi za povlačenje jedinica s obje strane granice Ukrajine i Rusije, a više nema riječi niti o američkoj pomoći razvoju ukrajinske infrastrukture. Sad se može početi ozbiljno pregovarati", smatra Heumann.Heumann prije svega pažljivo promatra što se čuje iz Washingtona i - ako je dokument američke vlade o kojem javlja španjolski list El Pais autentičan, onda to smatra veoma važnim razvojem. Naime, to je dokument koji je pisan odvojeno od pisma NATO-a. U njemu se i dalje ustraje u poziciji kako Rusija neće odlučivati hoće li neka zemlja pristupiti NATO-savezu i Moskva to ne može spriječiti čak i ako je riječ o zemljama s kojima graniči, ali tu je dodana opaska kako to nikad neće ugrožavati ničiju, dakle niti sigurnost Rusije - zahtjev i argument koji se uvijek iznova čuje iz Kremlja i kako se sigurnost ne može postići da onda netko drugi plaća tu cijenu.

I on smatra kako će se glavna strateška pitanja sigurnosti riješiti između Washingtona i Moskve, a kako će i Britanci, Francuzi i Nijemci, ali i Poljaci tu svoj utjecaj imati samo kroz NATO. No isto tako vjeruje kako i Normandijski format - dakle inicijativa Francuske i Njemačke s Ukrajinom, može uvelike pomoći rješavanju nevolja ljudi u Ukrajini i u područjima pod nadzorom separatista.

A ako pak to uspije Macronu i Scholzu, onda bi se u ukrajinskom parlamentu mogle vijoriti i zastave Francuske i Njemačke. Ovog tjedna ih nije bilo.