Filmske obrade i nastavci - zašto ih uopće gledamo?

Rastući trend posljednjih 25 ljeta u filmskom svijetu najviše se temeljio na obradama, preradama, nastavcima i adaptacijskim franšizama. To zašto Hollywood i dalje izbacuje nastavke i remake uratke uopće nije misterij - oni donose novac i to u velikim količinama. Ali zašto onda mi kao publika toliko nasjedamo na to? Odgovor nije nimalo laskav.

„Ako je kolač bio ukusan prvi put, zašto ga ne bismo opet jeli?", pita se Christopher Sharrett, profesor filmske umjetnosti sa Sveučilišta Seton Hall. „Ne postoji potreba da se pronađe novi recept. Stav prema publici je prilično snishodljiv."

Hollywood, kaže Sharrett, u osnovi pripada skupini od šest različitih korporacija, a rezultat toga je da kino „tretiraju kao još samo jedan komoditet i samo traže nešto što se u posljednje vrijeme isplati kako bi se to moglo obraditi u 3D obliku." A ono što se isplati, čini se, isključivo su priče duboko usađene u popularnu kulturu. „U 90-ima napravljen je film „Beverly Hillbillies' i zatim 'Coneheads', priče koje potiču s televizije iz kasnih 60-ih i ranih 70-ih prošloga stoljeća", objašnjava Dave White, filmski kritičar s portala Movies.com. „Čim saznate za čim su ljudi nostalgični, s čim se ljudi povezuju, netko u studiju kaže 'hmmm'."

Takva ležerna familijarnost (u filmovima) garantira iskustvo gledanja filmova bez imalo stresa - što je savršeno kad je ljudski umni sklop prebačen na ljetno funkcioniranje. „Filmovi te vrste, pa bit većine njih je da možete isključiti mozak dok sjedite u mraku u klimatiziranom protoru, jedete slatkiše i gledate robote kako uništavaju stvari", kaže White. „jednostavno želite gledati nešto s čim ste već upoznati, nešto o čemu ne morate učiti ispočetka. Zato odete glkedati Shreka i  mislite pa već poznajem Shreka. To znači da će moj mozak imati još manje posla."

Obzirom da želimo gledati sve ono što smo već vidjeli ranije, uopće ne iznenađuje to da je pop kultura osamdesetih imala veliku ulogu u definiranju ovoljetne filmske ponude. „Osamdesete su bile najomraženije i najštovanije desetljeće ikada", kaže Paul Dergarabedian sa portala Hollywood.com objašnjavajući porast obrada. „Danas je glazba iz 80-ih nekako cool, te su godine bile nekako nevine, gotovo kao da su nadograđena verzija 50-ih. Kao da rudarimo i kopamo stare brandove i ideje kao što su bili 'A Team' i 'Karate Kid', po mom mišljenju i 'McGruber je povratak tome također."

Baka seana Phillipsa odvela je svojeg unuka da pogleda originalnu verziju filma „Sudar titana" istog tjedna kad i na film „Raiders of the Lost Ark"; on je sad izvršni producent na Yahoo!Movies. On kaže da je ipak pažljiv kad su u pitanju obrade. „Ne nastojim potkopavati niti jedan od ovih filmova", kaže. „Mnogo je onih među nama koji imaju te nostalgične interese za ono što postaje nova generacija naslova koje smo voljeli, ali možda oni ipak nisu za nas. Možda smo mi sporedna publika."

Kirthana Ramisetti, urednica s portala Predicto.com, kaže kako se vrlo vjerojatno radi o tome da Hollywood više nema ideja. „Mislim da je ono što je zanimljivo oko Osamdesetih to što ste tada imali brojne likove, gotovo ikone koji su upravo tada stvoreni, poput Indiana Jonesa, na primjer, ili Freddyja Kruegera, i ne mislim kako su filmovi posljednjih godina imali nešto takvo", kaže ona. „Jednostavno, lakše im je uzeti Freddyja Kruegera i upotrijebiti specijalne efekte nego smisliti nekog novog monstruma."

Popis filmova koji će biti u kinima ovoga ljeta, prvo u SAD-u pa u ostatku svijeta, potvrđuju navedeno. Sve sami nastavci prožvakanih uradaka i tematike. Evo nekih:

Shrek Forever After (21. svibnja)

Toy Story 3 (18. lipnja)

The Sorcerer's Apprentice (16. srpnja)

Cats and Dogs: The Revenge of Kitty Galore (30. srpnja)

Nanny McPhee and the Big Bang (20. kolovoza)