Recenzija filma Tangerine

Kako nema očekivanih prepoznatljivih spomenika, izuzev onih drvenih slova na brdu iznad grada, sklon sam povjerovati da Los Angeles ne postoji, nego se uvijek iznova inkarnira u Hollywoodu. Kao pogled na ocean. Kao suburbia. Kao grad vječne vrele noći kojom patroliraju opasni policajci i njuškaju sarkastični detektivi.

Kao geto u kojem manjinske bande ratuju jedna s drugom i s policijom. Kao bezlično mjesto na koje će invaziju izvršiti Japanci, izvanzemaljci, teroristi i monstrumi. Kao autoput na kojem je vječito gužva. Pod takvim dojmom iz Hollywooda, Los Angeles mi se činio izmišljenim.

Pa ipak bi bilo debilno dovoditi u pitanje njegovo postojanje. Grad postoji, ogroman je, u njemu žive silni neki ljudi koje ne poznajem, ali zašto im ne bih vjerovao da su tamo. Malo pomalo, skupljao sam i komade trivije o tom gradu. Da je nekad imao rijeku koja je presušila. Da tamo imidž znači puno više nego negdje drugdje, pa mnogi ljudi imaju izbijeljene zube i one izvještačene osmjehe od milijun dolara. Da se ljudi tamo voze javnim prijevozom koji je daleko od sjajnog ili da provode sate u automobilu, ali da nikad ne pješače, kažu FAKovci.

Cijelu recenziju pročitajte na portalu FAK.hr