Razgovor u povodu – Stipe Ivanišević
Motiv broda jednostavno dođe, dogodi se, uplovi u kadar slike kao duh onako velik, ruzinav, isfrižan, moćan, spreman da odoli svakom iskušenju i nevolji
Stipe Ivanišević, akademski slikar iz Splita pripada malobrojnoj skupini najboljih hrvatskih likovnih umjetnika, autor je iznimnog opusa.
Gospodine Ivanišević, kontinuirano slikate u Vašem atelijeru u Žrnovnici?
Da.
Temeljni motivi su i dalje more, brodovi, plivači...
Između ostalog.
Na Vašim slikama posebno se ističe specifična, modra boja mora.
Ne bih se složio. More je u puno većem spektru boja.
Brod je Vaš čest motiv, kao simbol života na moru, usprkos svim nedaćama ili sjedinjenosti s morem?
Čest je kao i ostali motivi koji se susreću na mojim slikama. Jednostavno dođe, dogodi se, uplovi u kadar slike kao duh onako velik, ruzinav, isfrižan, moćan, spreman da odoli svakom iskušenju i nevolji, sposoban da dođe do cilja usprkos svemu, brod za sva vremena....
Zanimljiv je i motiv osamljenog plivača u moru. Je li on bježi u samoću ili je ostavljen, prepušten moru?
Tu malu mrlju boje u toj zastrašujućoj modrini, tom prostranstvu nazvao sam plivač. On ne bježi, nije ostavljen, on (samo) pliva, bori se ma koliko izgledao ništavan u odnosu na medij koji ga okružuje. On ima cilj.
Na mnogim Vašim uljima opažamo izraziti kolor, plava boja, crvena...
Radije bih rekao da se služim svim mogućim kontrastima da istaknem ono što želim, da naglasim dinamiku i energiju kojima moje slike obiluju
Radite isključivo ulja. Jednu po jednu sliku ili više njih, paralelno?
Nema nikakve isključivosti. Uz ulje radim i s akrilikom. Kad slikam radim paralelno i po desetak slika koje najčešće nisu tematski povezane. A i od onog motiva koji sam počeo na slici znam često odustati, nađem se u slijepoj ulici i otvori se neki novi put. Ali to je draž....
Radite u prosvjeti, obiteljski ste čovjek, koliko ste dnevno slikar?
Pitate me koliko sam dnevno slikar. Ja nisam slikar na dnevnoj bazi. Od 1981. kad sam upisao akademiju ja sam slikar bez dana pauze. Sve što sam radio, bilo koji posao i obaveza nisu uklonili slikara iz mene. Slikarstvo sa ne odvija samo u ateljeu ono je stalno u mislima. A rad u prosvjeti ili bilo koja druga obaveza ne mogu istjerati slikara iz mene .........
Slikati i sakralne teme.
Da i sakralne teme su dio mog opusa, a i dvije nagrade što sam ih dobio vezane su uz sakralnu tematiku.
Planovi, izložbe, monografije...?
Jedino što me sada zaokuplja je želja da ulovim što više vremena i provedem ga u atelijeru ili u poslovima ili druženjima koja me raduju i ispunjavaju me. Da se udaljim od svega što mi remeti mir i koncentraciju, stvara neraspoloženje i puni me ispraznošću ili lošom energijom. A to nije nimalo lako.
Novi komentar