Razgovor u povodu – slikar Tihomir Čulić

Tihomir Čulić, slikar i suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor je vrlo specifičnog rukopisa i kompleksnog opusa.

Gospodine Čulić, ostvarili ste vrlo zanimljivi, svjež ciklus posvećen Mediteranu, recimo i to da ste kontinentalac.

- Da, malo je neobično da netko ''s asfalta'' ima toliko strasti prema moru i brodovima, al izgleda da me susreo neki od prošlih života gdje sam očito bio dio plavetnila dalekog horizonta i ostao mu vjeran. Mediteran je duboko utkan u gene svih nas i mene je snažno privukao svojim pejsažima, mirisima soli i svojim stoljetnim vedutama.

Što je ključno u Vašem pristupu mediteranskim motivima?

- Privlače me geometrijski oblici, tragom kubizma ako smijem to tako reći, te vedute starih kamenih kuća koje žive u sjenci stoljetnih borova. Cijela ideja kamena, drva i mora mi je privlačna, prirodna i topla, kao i drvene barke koje plove ili su usidrene u luci. Meni osobno barke predstavljaju putovanje, izazov nepoznatog, pobjedu nad konačnosti, slobodu, a paralelno znače i povratak u sigurnu luku tamo gdje je srce. Kad se tome doda boja dobijemo ono što radim i u čemu uživam.

Njegujete i vrlo jaki kolorit.

- Kolorit je onaj začin koji dodajem da bi stvorio svoju priču. Geometrija i crtež su nositelji priče mojih radova, dok bojom određujem smjer. Volim tamno plavetnilo mora uz bijelu boju neba, kao što jednako volim ljubičaste gradove zapljuskivati valovima žute.

Vaši brodovi sliče apstraktnim formama, cijeli ciklus naginje nefigurativnom.

 -Kao i jazz u muzici, apstrakciju u slikarstvu shvaćam kao sukus svega. Da bi se vladalo njome moraš sve proći, sve vidjeti. Cilj mi je biti na tragu apstrakcije, kako ste i sami rekli brodovi sliče apstraktnim formama, no uz brodove želim dosegnuti da cijela kompozija prikazuje temu, lako prepoznatljivu, samo uz jedan pomak. Taj pomak pokušavam ostvariti odmakom od stvarnosti i figurativnog. Ponekad uspijem ponekad ne, još sam dosta samokritičan u tome.

Motivi su imaginarni ili stvarni?

Motivi su imaginarni. Oko vidi, mozak pamti. Motivi su spremljeni u arhivi sjećanja, sa putovanja, uglavnom sa Jadrana kao nepresušnog izvora.

Većinom radite akrile na platnu.

- Da, akril je bio vrlo praktičan na početku, a tako i ostao do dan danas. Smatram se mladim slikarom, te mi još fali puno strpljenja što kompenziram akrilom koji se brzo suši i daje mogućnost trenutnog nastavljanja i brzih rezultata. Još imam kutiju uljanih boja koju sam dobio od supruge za jedan Božić, ali za otvaranje čekam neki poseban trenutak, kad budem spreman i zaslužim to. Mislim da je ulje ipak posebna tehnika i daje više za one strpljive. Kad skupim još koju godinu više staža odvažit ću se i raditi u ulju, to je sigurno, no za sada sam ostao samo na par pokušaja.

Kako doživljavate suvremenu umjetnost?

- Ne znam točno kako bi se trebao osjećati i izjasniti po ovoj temi. Nisam siguran da shvaćam točno pojam suvremene umjetnosti?! Na taj pojam mi uvijek padaju na pamet (post)konceptualni umjetnici koji stvaraju instalacije, proljevaju vodu po podu, hodaju goli i bosi po betonu, umjetnici koji kapnu kap boje, povuku liniju preko slike i to smatraju nečim revolucionarnim, a povrh svega isto naplaćuju nerealno puno. Sasvim je u redu imati svoj stav i biti drugačiji od drugih, osobito masa, dapače, kao što je svakako u redu da njih to veseli, što i jest bit svega. Neka djela mi mogu pružizi pozitivan osjećaj, ali generalno nemam neki senzibilitet prema tome pojmu. Nekako mi se čini da je sloboda izražavanja otišla previše u širinu i meni se time gubi neki smisao umjetnosti. Ja sam pobornik starog štafelajnog slikarstva bilo to suvremeno ili ne, priznato ili ne, mene jako ispunjava i to je jedino bitno. Istomišljenici su uvijek dobrodošli na kavu :)

Što je trenutno novo u atelijeru?

- U atelijeru su nove ideje uvijek prisutne, slike pejsaža i oblika ispred očiju i strast kad sjednem ispred bijelog zategnutog platna. Ona 110% energija na startu i ushićenje stvaranja nečeg novoga. Nove ideje me vode novim slikama, ali generalno još uvijek se držim nekih okvira i poznatih formi. Mislim da će uskoro novo biti otvaranje već spomenutog paketa uljanih boja i oslobađanje nekih starih okova i obrazaca - veselim se tomu. Možda je vrijedno spomena kao novo da sam počeo raditi manje akvarele i to mi je sada prilično zanimljivo.

Planovi, izložbe, monografije...?

-Planovi su raditi što više, pomaknuti se još korak dalje. To je osnovno. Što se tiče izložbe, da, razmišljam i o tome pomalo. Do sada nisam htio žuriti sa izložbama jer nisam bio spreman za tako nešto, već je tu bilo nekih par manjih izlaganja bez nekih formalnosti. Gledajući u naprijed godinu-dvije, svakako sam zainteresiran za neku izložbu, bilo skupnu ili samostalno, nije bitno. Za monografiju nemam dovoljno ''staža'', to je tema za neke druge godine ispred mene.

Igra mašte na platnu nikad ne prestaje...