Razgovor u povodu – akademski slikar Gorazd Bezjak

Gorazd Bezjak, akademski slikar, autor je zanimljivog i osebujnog opusa.

Gospodine Bezjak, što je za Vas najvažnije u slikarstvu?

Kao i u životu, puno toga je važno i u slikarstvu. Kako početi neku sliku? Kako ukomponirati likovne elemente? Čemu dati prioritet? Osjećajna crta treba pokrenuti slikarevu nutrinu, te ga upozoriti kada treba stati.

Autor ste velikog i značajnog opusa. Što je njegova ključna karakteristka?

Svakako je to osobnost koja se provlači kroz svako novo djelo. Bolji poznavaoci nekoga slikara mogu zapaziti različite pomake u slikarskom razvoju dotičnoga. Oscilacije su moguće u svakome segmentu života, pa tako i u slikarstvu. Mislim da je uporan i svakodnevni rad glavni pokretač nastanka nečega.

Njegujete klasičnu figuraciju.

Figurativno će uvijek biti aktualno u bilo kojoj grani umjetnosti. Apstraktno kao i figurativno mora imati svoje mjesto i uvijek će biti tako. Svaki umjetnik cijeli život traži ono nešto novo, što bi moglo unaprijediti njegov izričaj. Pitanja se sama nameću. Što poslije figuracije? Što poslije apstrakcije? Performans ili nešto drugo? Vrti li se umjetnost u krug? Dobro umjetničko djelo uvijek će naći svoje mjesto u ljudskome životu, bilo to slika, kip, kazalište, film, opera... Dobro samo od sebe ispliva. Jedna već odavno izrečena misao o umjetnosti:" Umjetnost je laž koja služi da bi se otkrila istina." Ili :"Umjetnost je promidžba ili nije umjetnost." (J. Pollock). Za mene je umjetnost beskrajan izričaj pojedinca ili ljudskoga roda na osebujan način određenim sredstvima. Ustvari, umjetnost je život i kao i u životu, u umjetnosti je sve dobro koliko i loše. Sve ovisi o kutu gledanja...

Slikali ste mnoge značajne teme iz povijesti. Kako slikarstvom približiti povijesni događaj?

Velika utakmica koja se igra u svemiru, na ovoj našoj planeti, u različitim periodima, imaše različite aktere, u raznim dijelovima svijeta. Razne religije ostaviše svoj pečat kroz tisućljeća. Veliki i mali ljudi stvarali su povijest posvuda. Povijest je, ustvari, sjećanje. Slikarstvo se može definirati kao hrpa estetskih nakupina koje izazivaju određeni ugođaj u nama. Usađeni u jednu sliku, čine povijesnu sliku. Slikarstvo, film pogotovo, samim odabirom teme, može se prebaciti u sadašnjost, a time se konzument prebacuje u prošlost.

Što motiv mora posjedovati da Vas privuče?

Prije svega, motiv proizlazi iz samoga umjetnika. Motiv je ustvari samo pomoćno sredstvo za umjetnički izričaj. Završni potez može dati samo osoba izvježbana za taj posao. Svaki motiv može različito djelovati na promatrača. Onaj osjećaj koji posjeduje motiv teško je definirati, no ljudskost, estetska vrijednost, ljepota, pa čak i ružnoća, mogu privući umjetnika te biti ključna za konačni odabir.

Vaš je kolor vrlo odmjeren.

Plavi, ljubičasti, žuti, smeđi period kojim se izražava neki slikar traje određeno vrijeme. Picasso je upravo poznat po tim periodima. Sublimirati sva znanja, odnosno iskustvo, te osjećaje u jednu prepoznatljivu cjelinu, nije ni malo lako. Potreban je određeni period da bi od svega toga nastalo nešto. Do kada će taj period trajati te kakav će kolorit biti za neko određeno vrijeme, teško je predvidjeti. Za sada je onakav kakav je, s jasnim naznakama

Što je trenutno novo u atelijeru?

Odavno se bavim sakralnim i povijesnim temama pored ostaloga. Hrvatska povijest puna je značajnih događaja. Trenutno završavam u skicama dvije vrlo značajne teme - „Vukovar" i „Oluja". Obraditi te teme, te postaviti povijest u likovni opus, veliki je izazov. Slike bi bile većega formata. Možda izazovu razne kritike jer mi se skupilo puno neobičnih ideja za te teme. Valjda ostvarim i tu zamisao...

Planovi, izložbe, monografije...

Puno planova, zamisli i raznih ideja, to je ono što drži slikara skoro uvijek budnim. Za izložbu je potrebna velika priprema. Za sada je ne planiram. Imam dosta materijala za monografiju. Nadam se da ću je uskoro objaviti.