Razgovor s Tomislavom Šilipetrom

Akademski slikar Tomislav Šilipetar, jedan od najistaknutijih autora mlađe generacije hrvatskih umjetnika, kreator vrlo osobenog , iznimnog i složenog opusa, izlagao na brojnim samostalnim izložbama .

Gospodine Šilipetar, u proteklom uspješnom razdoblju realizirali ste nekoliko vrlo zanimljivih, intrigantnih ciklusa, od velikih plavih slika, preko malih bijelih do crnog, tamnog ciklusa. 

=== Točno, još je nastalo i osamdesetak crteža koji su odraz jednog razdoblja. Sve je to dio velikog ciklusa koji se neće vjerojatno nikada završiti. Traženje i istraživanje medija i tema su dio mene, svakog umjetnika koji ne želi ostati zauvijek zatvoren unutar jednog formata, boje i stila.

Xxx Osobito se ističe ciklus ulja na platnu vrlo velikog formata, s centralnim likom, koga možemo doživjeti kao baletnog solistu ispod svjetala pozornice ili 

vanzemaljca ili divovsaku figuru osamljena čovjeka. 

=== Te su slike vrlo osobne prirode. Ja ih gledam kao "dijagnozu" života. Kao stanice života i temelj života i smrti. Same slike ostavljaju dojam svemira i višeg smisla. Višeg u smislu, da kao osobe jesmo i ostajemo dio univerzuma i prirode. Sama plava boja sugerira melankoliju koja vlada mnom i svijetom pogotovo u današnjem okruženju. Linije su kao pismo na papiru, potpis bez potpisa, kao lice bez osmijeha. Transcendentalnost slika je opipljiva.

Male bijele slike odaju drugi dojam s dominantnom bijelom bojom, nježnjim 
formatom, čistoćom. 

Te su slike duboko promišljene. Manje ekspresivne s više intelektualnim pristupom.

Malo pomalo sam došao do prijelaza s tame na svjetlo ali s istom porukom o tuzi, melankoliji strahu i ljubavi, Spiritualnost i melankolija kao temelj svih mojih slika.

Ciklus Sjenostrah, u tami, u samoći pojedinca, generalno govori o dubini fobija.

Slike su inspirirane, tj proživljene kroz duboko emotivne i osobne strahove. Također se ponavlja lik koji nestaje ili se stapa s pozadinom i tako postaje dio pozadine. Jednostavnost je u izrazu kroz skoro monokromatski pristup kroz koji se postiže osjećaj straha i boli, ljubavi i duboke emocije.

Ipak, slikate i. reklo bi se, optimistične slike, s mačkama osobito, u prvom planu. 

Te su slike uvijek vesele, barem dio. Mačke su ouduvijek bile dio moga života i urezane su u moju povijest kao nešto što liječi i oporavlja.

Koristite razne formate. Kako odabirete format za pojedini motiv? 

Većinom su to veći formati 150 x 90 cm. Manji su kao izazov i bijeg od otvorenosti velikih formata. Kako i na velikim i na manjima se odnosim tako da u okvir platna smjestim ono što ruka kaže. Ono što oko ne vidi ali pokaže. Filozofija slikarstva je jednostavna. Samo slikaj i ne gledaj format...Nakon svega sve je to dio mene.

Ulje, akril su vodeća tehnika u Vašem atelijeru. 

Većinom akril s malo ulja i dodatcimna ugljena i raznih miješanih medija. Akril je divan medij, koji odgovara mojem duhu, a ulje kao dobar dio za završetak i naglasak određenih dijelova motiva.

Kako vidite i doživljavate poziciju umjetnosti u današnjem vremenu?

Kao nešto što nestaje, tj teško opstaje ako niste na listi „povlaštenih" umjetnika od udruga i galerija. Na žalost, umjetnost je upala u rutinu i ono što ja stvaram ne spada u kategoriju prihvaćenih tema na dosadnoj hrvatskoj umjetničkoj sceni.

Što je s pozicijom umjetnika, stvaratelja? 

Ja uvijek kažem da su stvaratelj, ruka, oko... Ja sam samo brod koji sve prenosi putem duha kroz tijelo i emocije na platno. Umjetnik mora shvatiti da je patnja dio stvaranja. Dio slike. Dio koji se mora pokazati da bi se oslobodio tereta velike percepcije i senzibilnosti.

Kako pristupate motivu? 

Motiv je u glavi...Iz glave prelazi u ruzku, koja sama nastavlja emociju prenositi na platno- Vrlo malo toga znam kada počnem, ali puno promatram, promatram i promišljam kada se slika započne.

Što je ključno u Vašem slikarstvu? 

Nježnost. Emocija i melankolija. Boje su vesele a teme i ozbiljne i u trenu komične. Uvijek postoji mali dio koji se mora gledati kroz prizmu humora jer bi inače poludio. Ključ je slike vidjeti kao svojevrsni dnevnik emocija

Koliko i kako druge umjetnosti utječu na Vaše slikarstvo? 

Veliki utjecaj ima filmska umjetnost i glazba. Film kao poticaj da se promisli vlastiti indentitet i da se sve prenese na platno filtrirano kroz filozofiju slikarskog uma. Glazba kao boja, kao sugestija, kako od slike napraviti djelo koje se u principu može iščitati i kao glazba pa i zasvirati od poznavatelja nota.

Koga osobito cijenite od svojih kolega? 

Kiparicu Idu Blažičko...Njezine skulpture prikazuju ono što ja pokušavam u slikarstvu. Nježnost i duhovnost, spiritualnost i gracilnost u vrlo modernim materijalima

Sviđa li Vam se suvremena umjetnost? 

Naravno,,,, uvijek ima divnih djela, pogotovo u skulpturi,tj u konceptuali. Ja sam prije svega slikar i to ću ostati zauvijek. Što se tiče Hrvatske, malo toga me baca u ekstazu.

Može li umjetnost preživjeti u globalnom svijetu? 

Mora jer bez umjetnosti gubimo dio ljudskosti i percepciju svijeta kao divnog mjesta usprkos lošim stvarima koje se stalno događaju oko nas.

Može li samostalni umjetnik živjeti od svoga rada? 

Na žalost teško ako niste u prvom planu u medijima. Ja još uvijek vjerujem u sebe i živim od svoje umjetnosti bez podilaženja masama. Tako je sa svim mlađim artistima koji su samotnjaci.

Vaša najdraža slika? 

Nema jedne...sve su slike posebne i iskreno sve ih volim i mrzim. Jedan dio slikarstva je stalno nezadovoljstvo sa slikama.

Što je novo u atelijeru? 

Vraćam se na velika platna s više ekspresivno apstraktnim promišljanjem, ali o tome više uskoro.