Putinov izbor između kuge i kolere

Svako tko je povjerovao da će ruski predsjednik Vladimir Putin pred UN-om iznijeti neki prijedlog za kompromisno rješenje za Siriju i da će se makar retorički ograditi od Bašara al Asada, ostao je razočaran. Putin je jasno stavio do znanja da je koalicija protiv „Islamske države", koju bi u UN-u podržala Moskva, moguća jedino uz sudjelovanje Asadovog režima.

Ili s Asadom...

Isto tako, Putin trenutno, ali možda i ubuduće, neće dopustiti Asadov pad. I to iz principa. Naime, Putin je protiv svakog stranog miješanja u unutarnje stvari neke države. Ne samo da time Putin štiti Asada kao svog partnera na Bliskom istoku, već i odbacuje svaku zapadnu kritiku svog spornog sustava vlasti u Rusiji.

Nek se zna: Putinova osuda svakog inozemnog miješanja u unutarnje stvari država ne obuhvaća rusku aneksiju ukrajinskog Krima koja je u suprotnosti s međunarodnim pravom ili moskovsku podršku separatistima na istoku Ukrajine.

...ili kao i do sada

Svojim držanjem, ruski predsjednik prisiljava Zapad da u sirijskoj krizi bira između kuge i kolere. Sjedinjene Američke Države i Europska unija prihvatit će Asada kao faktičkog partnera u borbi protiv terorista „Islamske države", čime ne samo da bi se stabilizirala Asadova vlast, već bi se ojačala uloga Rusije kao globalnog igrača u svjetskoj politici. Time bi bila probijena zapadna politička izolacija Rusije, kao dio sankcija zbog uplitanja Moskve u sukob u ukrajinskom susjedstvu.

U suprotnom će se sve odvijati kao do sada. Ne bude li dogovora s Putinom, situacija u Siriji ostat će nepromijenjena. Dodatni milijuni izbjeglica utočište će tražiti najvjerojatnije u srednjoj Europi.

Treću opciju - rizičnu intervenciju neke zapadne vojne sile koja bi uključila i masovnu uporabu kopnenih trupa, i to bez mandata Ujedinjenih naroda - u zapadnim prijestolnicama za sada niko ni ne želi glasno spomenuti.

Zapadu, koji još uvijek neće priznati svoju slabost i nemoć, predstoje teške odluke. U svakom slučaju, vrijeme američkog soliranja na Bliskom istoku je prošlo, što je, naposljetku, pojasnio i američki predsjednik Obama u svom obraćanju pred Ujedinjenim narodima.