Program tribina 16. - 18. svibnja u KIC-u

Utorak, 16. 5. 2017. u 19h

Ciklus tribina:
Nina Raspudića

ISLAM I/ILI ZAPAD

Gost: dr. sc. Boris Havel, orijentalist, povjesničar i politolog

Sa Borisom Havelom razgovarat ćemo o odnosu Zapada i Islama, sekularnog i religijskog, kolonijalizmu i njegovom naslijeđu, arapsko-izraelskom sukobu, problemu integracije migranata u Europi, terorizmu i njegovoj vezi s islamskim naukom na koji se često poziva.

Boris Havel rođen je 1966. u Sarajevu. Doktorirao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, na kojem danas predaje, na temi Religijski aspekt arapsko-izraelskog sukoba. Na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu u Izraelu magistrirao je komparativnu
religiju, a na sveučilištu Livets Ord/Oral Roberts Universityu Uppsali u Švedskoj diplomirao međunarodne odnose i povijest. Objavio je knjige "Arapsko-izraelski sukob: religija, politika i povijest Svete zemlje" i "Pregled povijesti Izraela od Abrahama do moderne Države" te niz
znanstvenih i stručnih članaka vezanih uz Bliski istok.

Srijeda, 17. 5. 2017. u 19h

Ciklus Letvom na kazalište
Vladimir Stojsavljević

MONTAŽSTROJ: UMJETNOST JE ORUŽJE!

Gosti: Borut Šeparović, umjetnički voditelj Montažstroja
Nataša Mihoci, članica Montažstroja
Agata Juniku, teatrologinja

Montažstroj je nezavisna kazališna družina koja istražuje nove oblike kazališne forme na osnovu socijalnih i političkih tema. Osnovana početkom devedestih godina 20. st., svojim temama isprovocirala je svaki put medijsku reakciju, ali i stvorila mnoge pristalice u gledalištu. U povodu novog projekta, kroz razgovor s osnivačem i umjetničkim voditeljem Borutom Šeparovićem, razotkrit ćemo kako se od „nogometnog kazališta" Montažstroj danas prometnuo u skupinu s isključivo ženskim izvođačima.

Četvrtak, 18. 5. 2017. u 19h

Ciklus tribina Žarka Puhovskog

KRITIKA KRITIKE. 
POKUŠAJ DRUŠTVENE REKONSTRUKCIJE ODOZDO
PREDAVANJE: HISTORIJA POJMA KRITIKE

Pojam kritike mjerodavan za modernu javnost javlja se, kako je to i školski poznato, s prosvjetiteljstvom. Pierre Bayle ga čini nosivim aspektom svojega časopisa „Nouvelles de la République des Lettres" („Novosti iz republike naobraženosti"), a kritička se metoda ubrzo proširuje, prvo u Francuskoj, a potom i u ostalim europskim kulturama (izvorno, sintagma je Respublica litteraria, od Francesca Barbara nadalje, i bila mišljena prekogranično). Ona se rasprostranjuje u liku literarne, odnosno, šire, umjetničke (ali i „kulturne") kritike; politička sfera ostaje za kritiku i dalje sustavno zapriječenom. Kritika, jasno je, nije tek nijekanje, nego prosudba o relevantnim objektima koja omogućuje njihovo vrednovanje na osnovi kojega se uspostavljaju novi komunikacijski modeli - kako to i historija znanosti jasno pokazuje. U svakome slučaju u igri je svagda ista relacija autoriteta i kritike.