« Fun
objavljeno prije 19 dana i 10 sati
LOOL

Priručnik za provociranje nacionalista

Pojava takvih kreatura samo potvrđuje očitu statistiku, statistiku koja već dvadeset i pet godina govori isto

Čisto da se malo zabavite :)
Čisto da se malo zabavite :) (Arhiva)
Više o

nacionalizam

,

provokacije

Volite se svađati i volite provocirati nacionaliste? Onda ste na pravom mjestu i čitate pravi tekst. Pa krenimo;

Slučaj a) Radikalni nacionalisti

Ovo će biti brzo, jer je njih lako isprovocirati. Nalazite se u birtiji i okruženi ste ultra-nacionalistima. Kucnite nečim tvrdim (npr. kemijskom) o čašu kako bi skrenuli pozornost, i postavite ovo pitanje:

„Imamo Hrvata A i za njega kažemo da je veliki Hrvat. Što je to (naglasite ovaj - 'to') što Hrvat A mora imati, pa da je zaslužio da ga se zove velikim Hrvatom?"

Nastat će tajac, a vi ćete postaviti potpitanje: „Što je to što Hrvat B nema, pa nije zaslužio da ga zovemo 'velikim Hrvatom', kao Hrvata A?"

Ako opet nastane tajac, probajte s fizičarima A i B:

„Imamo dva fizičara, A i B. Fizičar A tvrdi da je veliki fizičar a fizičar B ne tvrdi ništa, onda mi pozovemo profesora iz fizike i on im postavi desetak pitanja i mi odmah znamo da li se fizičar A samo glasno preseravao ili je zaista veliki (fizičar). Dobro, a kako ćemo ustanoviti radi li se samo o glasnom preseravanju Hrvata? Pri tome, naravno, mislim na Hrvata A..."

Savjet: Uvijek zadržite vedrinu i optimizam i svakako radite pauze tako da ultra-nacionalistička ekipa stigne promisliti o vašem pitanju.

„Ajde ekipa, koga da pozovemo? Koja pitanja da postavimo? Kako da dokažemo 'veliko Hrvatstvo'? Što je uopće to? Ajde ekipa..."

Ja sam štopao, u prosjeku treba 4 do 5 minuta (od postavljenog pitanja) da se zrak usije. Moj rekord od pitanja do usijanja: 2 minute.

No, da vidimo što sam sve do sada čuo, pa da vas tako pripremim na moguće protuargumente.

„Hrvat A zna hrvatsku povijest bolje od Hrvata B."

Vi, naravno, odgovarate sa:

„To znači da je Hrvat A bolji povjesničar, a ne bolji ili veći Hrvat."

„Hrvat A zna hrvatski jezik bolje od Hrvata B."

„To znači da je Hrvat A bolji lingvist, a imali smo i premijera koji ne zna hrvatski. Pa je li vam smetalo kada je taj premijer ispod saborske klupe prebirao po gugl-prevodiocu? Nije. A one table na ćirilici su vam smetale, jel?"

Savjet: Dozirajte primjedbe i svakako dozirajte intonaciju, izbjegavajte poglede u oči i imajte uvijek siguran plan za bijeg iz birtije, a to naročito vrijedi kada dođe do ovih argumenata: (a doći će sasvim sigurno)

„Hrvat A je veći katolik od Hrvata B!"

„Da li to znači da je Hrvat A veći Austrijanac od Austrijanca ne-katolika?"

Savjet: Ako želite malo produžiti agoniju, predložite Francuze A i B umjesto Hrvata A i B. Možete predložiti Engleze ili Norvežane, ali nikako nemojte Ruse ili Srbe... Naime, iako smo Slaveni i iako smo na jugu, ultra-nacionalisti ne vole ništa slavensko, a kamoli južno-slavensko, pa možemo reći da ne vole sebe, ali to je jedna druga rasprava...

Uglavnom, prije ili kasnije dođe i do ovog argumenta:

„Hrvat A je učinio više za Hrvatsku nego Hrvat B!"

E, tu već morate biti jednom nogom izvan birtije, jer kada odgovorite sa:

„Da nije bilo Tita uopće ne bi bilo Hrvatske, dakle on je najveći Hrvat."

, vrag će odnijeti šalu, iako se vi uopće ne šalite. Možda stignete dobaciti iz daleka:

„Upravo su oni koje vi zovete 'velikim Hrvatima' otjerali gomilu Hrvata iz Hrvatske!"

Moj rekord: 5 minuta od postavljenog pitanja do Tita kao najvećeg Hrvata, odnosno do bježanja iz birtije i dobacivanja spomenute opaske iz daljine.

Za domaću zadaću: probajte oboriti moj rekord.

Slučaj b) Umjereni nacionalisti.

E to je već malo teže. Čim je neko umjeren on je vrlo vjerojatno i inteligentniji pa ga je teže raspizditi, no nije da se ne može; Dakle, netko iz društva uporno tumači kako je nacionalizam samo sinonim za „nevino" domoljublje i kako su: „ukorijenjeni nacionalni osjećaji",osjećaji za vjeru i tradiciju", „geni kameni" i slično, oni nužni parametri koji su potrebni da bi domovina opstala, da bi domovina doživjela progres, da bi se domovina obranila od vanjskog i unutarnjeg neprijatelja itd., itd...

Onda se vi, kao slučajno, sjetite - Katarine Velike.

Za Katarinu Veliku, caricu svih Rusa, kažu da je najbolje što se Rusiji dogodilo. Podigla je škole širom Rusije, dovela je Rusku vojsku u red, dovela je čak i zemljopisne karte Rusije u red (prije nje je površina Rusije bila poznata samo okvirno), porazila je Turke, proširila je Rusiju na Baltik i Krim i, da skratimo, svaki potez kojeg je napravila značio je progres za Rusiju i fakat je obranila Rusiju i od vanjskog i od unutarnjeg neprijatelja. Bila je prva (u svijetu) koja ja htjela osloboditi kmetove, ali to joj na kraju nije uspjelo. 34 godina je vladala i na zadnji je dan svog života sređivala državnu dokumentaciju, sve do 14. sata tog dana, u dva popodne je doživjela moždani udar.

A jeste li čuli za Sofiju od Anhalt-Zerbsta? To je njemačka princeza koja je izabrana za suprugu Petra III., sina Ruske carice, a izabrana je, što se kaže - na jedvite jade - jer baš i nije bila 100% princeza, nije znala niti riječ Ruskog, a prvi put je vidjela Rusiju kad su je predstavili Petru III. Da stvar bude još bolja, izjavila je, pazite sad - da je Rusija podjednake veličine kao i njezina domovina - na što je tadašnja Ruska carica prasnula u smijeh i rekla: „Dijete drago, ti ćeš ovdje biti u funkciji koju smo ti namijenili, a ta funkcija je: supruga mog sina, budućeg cara Petra III. I molim te da te više ne vidim, a kamoli čujem."

Nerješivi problem svih nacionalista, pa i onih umjerenih, jest činjenica da su Katarina Velika i Sofija od Anhalt-Zerbsta jedna te ista osoba.

Sve se svodi na ultimativno pitanje:

Kako to da je jednom narodu najbolji vođa u čitavoj povijesti bio onaj vođa koji u sebi nije imao kap krvi tog naroda? (I koji je u kontakt s tim narodom došao - sasvim slučajno i ne svojom voljom.)

Dakle, očito su „ukorijenjeni nacionalni osjećaj" i „osjećaj za tradiciju i vjeru" potpuno irelevantni faktori za napredak domovine, jer da je Sofija imala i jedan jedini „gen kameni", prvom bi kočijom pobjegla u - domovinu.

Čak i onaj ultra-domoljubni Rus danas kaže: „Hvala ti bože da smo je imali.", a da pri tom ne zna da govori o genetski-čistokrvnoj Njemici, kćeri njemačkog generala i njemačke plemkinje, jer da zna, ne bi to nikada izjavio iako to misli.

Možda, kažem „možda", jer ovdje ipak imamo posla s umjerenim nacionalistima, dakle, možda ćete uspjeti nekome osvijestiti činjenicu da Katarina Velika uopće ne predstavlja paradoks, niti bilo kakav problem. Možda jedan jedini lik (a i to je uspjeh) iz te umjereno-nacionalističke ekipe shvati da je svaka rasprava, koja kao preduvjet napretka domovine mora uključivati „gene kamene", potpuno bespredmetna i besmislena.

Ok., prevario sam vas, ovdje očito nije bio cilj raspizditi 'umjerene', nego pokušati - spasiti one koje se još dadu spasiti.

A ako ste pak nekog i uspjeli raspizditi s Katarinom Velikom, onda taj očito naginje prema ultra-nacionalistima i spada u Slučaj a), pa mu možete postaviti pitanje:

„Imamo Hrvata A i za njega kažemo da je veliki Hrvat. Što je to (naglasite ovaj - to) što Hrvat A mora imati, pa da je zaslužio da ga se zove velikim Hrvatom?"

I opet sve ispočetka...

Epilog.

Milan Kangrga (1923. - 2008.), veliki, ne Hrvat, nego filozof, je na filozofskom fakultetu u Zagrebu početkom devedesetih prošlog stoljeća svojim studentima postavio upravo to pitanje: Što to Hrvat treba imati da bude veliki Hrvat?

Nije prošla niti godina dana od tog pitanja i HDZ je toliko popizdio da je Kangrga 1993. „umirovljen". To je rekord koji još nije oboren. HDZ je oborio čak i onaj bivši Kangrgin rekord: kada ga je CKKPJ izbacila iz Partije.

Jer Kangrga je ipak bio filozof kojeg je cijenio i Jürgen Habermas, a jedan od Habermasovih studenata je bio i Zoran Đinđić.

Nije da nismo imali prave ljude, ali, jebi ga, preseravanje Hrvata A i Srbina A je ipak bilo preglasno.

Posebno je zanimljiva bila veza između Kangrge i jednog od najbližih Borasovih suradnika, prorektora Ante Čovića; Za domaću zadaću (ili kao štivo za godišnji odmor) preporučam:

https://www.portalnovosti.com/barisicev-covic-iz-sjene

Da stvar bude paradoksalnija HDZ je u to vrijeme spadao pod Slučaj a), a danas se pojavljuju kreature kojima čak i HDZ spada pod Slučaj b), dakle u umjerene, ne dovoljno zadojene nacionaliste.

A pojava takvih kreatura samo potvrđuje očitu statistiku, statistiku koja već dvadeset i pet godina govori isto:

Što je hrvatstvo veće, to je manje Hrvata u Hrvatskoj.

U sjećanje na...

Piše: Kizo
27.11.2018. 18:01:00
    
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
  1. avatar
    Voljko
    27.11.2018. 19:09

    Preprozirno... i nimalo smijesn0
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh