Pogledajte kako su ljudski duh i vjera naprosto neuništivi

Nekadašnja paraolimpijka mogla bi predstavljati svoju zemlju na „klasičnim" Olimpijskim igrama nakon što joj je biciklistička nesreća vratila osjet u noge.

27-godišnja Monique van der Vorst bila je paralizirana od struka na dolje i vezana uz invalidska kolica dugih 13 godina. Pedalirajući rukama osvojila je dvije srebrne medalje za Nizozemsku na Paraolimpijskim igrama.

Prošle je godine doživjela težak pad s bicikla za vrijeme treninga, nakon čega je počela osjećati trnce u nogama, a za svega nekoliko mjeseci ponovno je stala na njih.

Danas se natječe u standardnom biciklizmu, a nada se da će predstavljati svoju zemlju na Igrama 2016. godine u Rio de Janeiru.

Monique je od malih nogu iznimno vezana uz sport, a kao mlada djevojka bavila se tenisom i hokejom. S 13 godina počela se baviti biciklizmom kad joj je za vrijeme rutinske operacije lakta oštećen živac, što je rezultiralo paralizom lijeve noge.

Monique se nije predavala i počela je trenirati bicikl pogonjen rukama, disciplina u kojoj se šest puta okitila naslovom prvakinjom Europe te tri puta prvakinjom svijeta.

Kao da to sve nije bilo dovoljno za ovu mladu ženu, 2008. godine udario ju je automobil, što joj je oštetilo kralježnicu i ostavilo ju potpuno paraliziranu od struka nadolje. Ni ta nesreća nije ju spriječila da na Olimpijskim igrama iste godine u Pekingu osvoji dvije srebrne medalje.

Kako to već biva, karma je konačno odlučila nagraditi njezinu nevjerojatnu hrabrost i upornost, iako se u početku činilo kao da joj sudbina doista nije podijelila sretne karte.

Tijekom priprema za predstojeću Olimpijadu u Londonu doživjela je teški sudar s drugim biciklistom, zbog čega je završila u bolnici. Tamo joj se tijelo počelo neobjašnjivo grčiti, a posljedica toga bili su trnci u nogama, nešto što Monique godinama nije osjetila. Za svega nekoliko mjeseci osjet joj se potpuno vratio u noge i danas može samostalno hodati.

„Osjećaj koji imate dok stojite na vlastitim nogama, nakon toliko godina sjedenja u kolicima je neopisiv. Cijeli svijet ima potpuno drukčiju perspektivu", rekla je Monique u svom intervjuu za britanski Independent.

Ljudi iz nizozemske biciklističke reprezentacije ponudili su joj mjesto u timu i priliku da trenira s nekim od najboljih biciklista današnjice. Krajnji joj je cilj predstavljati svoju zemlju 2016. godine, što je, imajući na umu količinu vjere i volje ove mlade žene, sasvim realan cilj.

„Monique je dokaz da je u sportu sve moguće. Svi članovi našeg tima mogu puno naučiti od nje", zaključio je Jeroen Blijlevens, trener momčadi.