Paraziti kod mačaka

Mnogi vlasnici ljubimaca nisu upoznati sa parazitima koje mogu imati njihovi ljubimci. Mnogi vlasnici još uvijek ne znaju da bi se životinja od nametnika trebala čistiti svaka 4 mjeseca. 

Dr med vet Tajana Obradović nam je opisala koji u to sve paraziti, a za više infomacija svratite na Facebook stranice Veterinarske bolnice.

Paraziti u mačaka dijele se u vanjske i unutarnje parazite. Vanjski paraziti dijele se na one koje žive na koži ili u dlaci: buhe, krpelji i šuga, one koji žive u koži: demodexi te one koji žive u slušnom kanalu: otodektesi.

Unutarnji paraziti su: srčani paraziti i crijevni paraziti

Buhe: Postoji oko 2 000 vrsta buha. Najčešća je Ctenocephalides felis tj. domaća buha. One su rasprostranjene po cijelom svijetu a brige zadaju vlasnicima koji imaju nezaštićene mačke i povremeno ili redovito borave vani ili unutra ali u društvu druge nezaštićene životinje.

Simptomi: vlasnici zapažaju učestalo češanje u mačke, krastice i ranice po tijelu a kod jakih invazija pojavljuje se i jače opadanje dlake. U dlaci mačke, golim okom, vidjeti se mogu tamno smeđi adultni ( odrasli ) oblik buhe koji se hrani krvlju mačke u svrhu daljnje reprodukcija ( množenja ).

Razvoj buhe: Odrasli oblici veličine su 1-3mm crveno-smeđe do crne boje sa jakim stražnjim nogama koje im omogućuju da brzo trče i skaću po tijelu mačke. Iz tog ih razloga na mačkama tamnije boje dlake teško zamijetiti. Takav odrasli oblik buhe živi na tijelu mačke 4-25 dana, hrani se krvlju kako bi mogli proizvesti jaja. Jaja: buhe izliježu jaja brzinom 1jaje po satu, veličine 0,5 mm, okruglog su oblika i zbog svoje glatke površine lako ispadaju iz mačije dlake u okolinu. Lrve: izliježu se iz jajeta kroz 2 dana, veličine su 1.5-5mm i u tom stadiju ostaju 5-15 dana. Na podu se hrane organskim otpadom, najčešće izmetom odrasle buhe koji također opada sa mačje dlake a bogat je neprobavljenom mačjom krvlju. Prije nego se iz larve izlegne odrasla buha one se još učahuruju u svilene čahure gdje se završava razvoj. Cjelokupni razvoj buhe traje 30-75 dana što ovisi o toplini i vlažnoći okoline.

Razvoj buhe bitno je znati iz razloga što vlasnici često misle da se jednokratnom upotrebom spot on-a mogu riješiti problem buha na mački i u kući. Spot on u pravilu djeluje 3-4 tjedna dok razvoj buhe 2,5mj. Iz ovog proizlazi da mačku treba pravilno tretirati 3-6 mjeseci kako bi se riješio problem buha na mački i u kući.

Problemi koje buhe uzrokuju su: svrbež, krastice po koži i opadanje dlake te su ujedno i najčešći, dok veće probleme uzrokuju alergije koje zahtijevaju stručni nadzor i prijenos mačjih trakavica.

Krpelji: su vanjski paraziti koje je lako zamijetiti  golim okom. Mačke koje borave povremeno ili redovito vani mogu dobiti krpelja dok one koje borave u kući ne mogu. Bitno je tretirati mačku protiv krpelja uslije bolesti koje krpelji prenose na njih a to su: borelioza ( Lyme disease sa simptomima : šepanja, ukoćenosti i bolnosti, povišena temperatura, smanjen apetit, letargija ) i piroplazmoza.

Mačja šuga: iako nije toliko učestala u mačaka kao u pasa najčešće se javlja u mačaka lutalica ili onih koje često borave vani. Simptomi: uznemirenost, pojačani svrbež, gubitak dlake, krastice i ljuskice po koži. Najčešće su zahvaćena mjesta u području lica i ušiju.

Demodex: je parazit koji živi u koži mačke. Prenjeti se može sa majke na mačiće već u leglu ali i prilikom boravka sa drugom zaraženom mačkom. Simptomi: svrbež koji rezultira gubitkom dlake na tom području, učestalo grickanje i lickanje napadnutog područja pa sve do hyperpigmentacije i stvaranja krastica. Liječenje nije lagano i može trajati mjesecima na što vlasnici moraju biti spremni.

Otodektes: su ušni šugarci. Nevidljivi su golim okom ali moguće ih je vidjeti prilikom otološkog pregleda otoskopom. Dijagnoza se potvrđuje mikroskopski. Vlasnici najčešće zamjećuju pojačani svrbež u području oko ušiju i crni cerumen u uhu. Otodektesi mogu biti opasni ukoliko se ne liječe jer mogu uzrokovati jake upale slušnih kanalića pa čak i puknuće bubnjića. Također, vrlo učestala je komplikacija hematom uške kojeg je potom potrebno kirurški sanirati. Inaće parazit se prenosi sa mačke na mačku ili u koliko mačka boravi na mjesti gdje je prije nje boravila druga zaražena mačka.

Od crijevnih parazita izdvojili bi: Dipylidium caninum,Taenia spp. i posebno

Toxocara cati jer je opasna i za ljude. Toxocara je nematod čiji odrasli oblici žive u tankom crijevu mačke gdje ženke poliježu jaja koja putem mačjeg izmeta izlaze u okolinu. U mačaka najčešće ne rade neke teže zdravstvene probleme dok u ljudi mogu uzrokovati tešku bolest- toksokarozu zvanu visceralna larva migrans. Ovisno o eozinofiliji toxokara u ljudi može uzrokovati sljedeće simptome: očne (sljepilo ), dišne simptome, reumatične i neurološke. Ljudi se zaraze unosom jajašaca iz kontaminirane okoline kroz usta putem neopranih ruku. Iz ovog razloga bilo bi preporučljivo mačke tretirat 4 puta godišnje protiv crijevnih parazita.