Ovisnost u starosti - podcijenjen fenomen

Kad si mlad, reagiraš nekako odvažno na čašu više, raspad i blackout sljedeći dan. Kad si mlad, alkohol nije manje štetan nego u starosti, ali je "prihvatljiviji". Anna-Lisa ima 76 godina i priča o krivnji i sramu što su je stvorili alkohol, tablete i pijana stanja. Unazad mjesec dana ova žena krhkog izgleda ide na terapiju u Kamillushaus, kliniku za liječenje ovisnosti u Essenu: "Stariji ljudi imaju veliki sram, jer se pijanstvo povezuje s krivnjom i nesposobnošću."

Živjeti duže - piti duže

Alkoholizam i zloupotreba alkohola u starijim dobnim skupinama su općenito rjeđe uobičajene nego u mlađim dobnim skupinama. Tako stoji u jednom izvješću njemačke vlade iz 2012. godine. U izvješću stoji također "da je za očekivati povećanje broja starijih ljudi s alkoholnim poremećajem s obzirom na demografski trend". Nijemci postaju sve stariji - za 20 godina će oko 30 posto građana biti stariji od 80 godina, s druge strane raste i njihov problem alkoholizma.

"Nisam zapravo znala da će prva čaša biti ponovni pad, ali sam mislila da si mogu ponovno priuštiti da živim kao i svi ostali ljudi. Tada sam popila alkohol. Bilo je predivno, prije svega oslobađajuće." Ubrzo je izgubila kontrolu kod pijenja te počela kombinirati alkohol s tabletama za smirenje i završila naposljetku na intenzivnom odjelu jedne bolnice u Essenu.Danas je dvije trećine onih koji su u starosti ovisni, ovisnici koji su ostarjeli. Postoje također i oni koji su tijekom života bili ovisnici, te se riješili poroka i opet u starosti postali ovisnici, kao što je i Anna-Lisa, koja je nakon niza neuspjeha ponovno počela piti sa 70 godina.

Tablete i alkohol su opojne tvari

Postoje stariji ljudi koji upravo kroz "biografski raspad" postanu ovisni kad izgube prijatelje ili partnera s porastom dobi, počnu patiti od depresije ili anksioznosti, jer iznenada nisu više tako zanimljivi i važni, te ono što su činili posljednjih 40 godina nikoga više ne zanima.

Tada većina seniora poseže za tabletama i alkoholom, pokazuje izvješće njemačke vlade. Točne brojke ne postoje, samo pretpostavke. Tako je u prosjeku sedam posto žitelja stacionarnih institucija za njegu ovisno o lijekovima, a osam do deset posto ovisno o alkoholu. U stacionarnim institucijama je ovisnost u starosti češći problem nego u potpomognutim stanovima ili privatnim kućama.

Ovisnost o alkoholu je tabu među današnjim "generacijama 80+", kaže Hedi Blonzen, direktorica jednog staračkog doma u Essenu. Ovisnost se kod pogođenih osoba ne percipira kao bolest, nego kao nedolično ponašanje, zbog čega se srame. Osim toga, proizvodi kao "žesta od matičnjaka" (Melissengeist) se u tim generacijama percipiraju kao ljekoviti - a to je vodica sa 79 posto alkohola koju se može kupiti u bilo kojoj drogeriji za 13 eura. To je alkoholno piće koje se razrijedi Fantom, što je poznato kao "alko-soda seniora", kaže Hedi Blonzen.

Centri za odvikavanje i Centri za pomoć starijima moraju raditi skupa

Oko deset posto žitelja njezinog staračkog doma su ovisni o alkoholu, tabletama za spavanje i smirenje, kaže Blonzen. Osoblje prepozna ovisnost, između ostalog, po povlačenju u sebe, "nedopuštanju da priđemo njihovim ormarićima, odobravanju alkohola na događajima i nesigurnom ponašanju". Tada treba pristupiti vrlo oprezno, da se pogođeni zbog srama potpuno ne povuku, jer oni koji piju previše, uglavnom to rade zbog usamljenosti i samoće.

No, potrebno je intervenirati, jer ovisni žitelji ne predstavljaju opasnost samo za sebe, nego i za osoblje i druge žitelje u domu. Organizam starije osobe teže podnosi alkohol nego organizam mlađe osobe, jer se metabolizam usporava i ima manje vode, kojom može razgraditi alkohol. Stariji ovisnici su agresivniji, zaboravni, hod im postaje brže nestabilan, te se povećava rizik od pada. Alkohol može čak potpuno uništiti mozak i dovesti do slabljenja intelektualnih sposobnosti i Korsakovljevog sindroma. "Ovisnost u starosti je oduvijek bila problem, no nije se obaziralo na njega", kaže Hedi Blonzen.

Bolje aktivni nego na sedativima

To bi se trebalo promijeniti projektima, na kojima zajedno rade Centri za odvikavanje i Centri za pomoć starijima. U Essenu postoji jedan takav projekt, koji je financiran od strane Vlade. Psiholog Arnulf Vosshagen navodi: "Ovisnost o alkoholu je bolest, koji se s jedne strane mora liječiti, a s druge je suradnja ključna. To teško pada starijim ljudima jer ovisnost moraju sami uvidjeti i prihvatiti." U tom projektu se redovito susreće osoblje Centra za odvikavanje i Centra za pomoć starijima kako bi raspravljali o slučajevima i poboljšali obuku osoblja za njegu.

Psiholog Arnulf Vosshagen neprestano sluša da više nije vrijedno liječiti starije ovisnike. Što od toga ima društvo kad liječi one koji su gotovo na kraju svog života? Činjenica je, kaže Vosshagen, da se liječi one koji se žele liječiti. I naravno da je tad terapija "potpuno životno produžavajući postupak" i da pogođeni u pravilu neće zarađivati nikakav novac, jer društvo nema "financijsku korist" kad se liječi starije ovisnike. "Ali je svakako korist za naše društvo, kada je potencijal tih ljudi na raspolaganju i umjesto pijanih osoba i onih pod sedativima, "trčkaraju" aktivni.

Njegova pacijentica Anna-Lisa se slaže: "U starosti je to jasno: to je smrtonosna bolest sa stopom mortaliteta koja je u starosti vrlo izražena i izlječiva ako se dobije kompetentna pomoć. I ja bih svima od srca savjetovala: još jedanput, barem u starosti, čisto i jasno, čestito živjeti i svoje probleme pametno riješiti i nikad toliko piti da pametne misli budu nemoguće."