Od danas vrijedi Lisabonski sporazum

U zemljama Europske unije danas na snagu stupa Lisabonski sporazum koji bi trebao pojednostaviti djelovanje Unije, regulirati međusobnu suradnju, ali i pristupanje novih članica.

Lisabonski sporazum proizašao je iz Europskog ustava kojeg su 2005. referendumom odbile Francuska i Nizozemska. Novi sporazum dogovorn je 13. prosinca 2007. u Lisabonu, ali je njegovo stupanje na snagu bilo otežano stavovima irske i češke vlade.

Irci su na referendumu prvo odbacili sporazum da bi ga godinu dana kasnije ipak prihvatili. Češki predsjednik je dopustio ratificiranje sporazuma tek nakon što mu je EU obećao izuzeće iz Listine o temeljnim pravima.

Što donosi Lisabonski ugovor?Umjesto rotirajućeg predsjedništva koje se mijenja svakih šest mjeseci, uvodi se funkcija predsjednika Europskog vijeća kojega će kvalificiranom većinom birati šefovi država na razdoblje od dvije i pol godine.

Uvodi se funkcija Visokog predstavnika EU-a koja će biti kombinacija sadašnje institucije Visokog predstavnika za vanjsku politiku i sigurnost i povjerenika za vanjske odnose Europske komisije. Osoba koja će obnašati tu funkciju bit će i potpredsjednik Europske komisije i koordinirat će europske akcije na međunarodnom planu.

Ugovor također povećava broj političkih područja na kojima će Europski parlament imati pravo suodlučivanja zajedno sa zemljama članicama. Radi se o osjetljivim područjima kao što su pravosuđe, sigurnost i imigracija.

Ugovor određuje da Europski parlament ima 751 zastupnika.

Nacionalni parlamenti Lisabonskim ugovorom prvi put dobivaju mogućnost da kažu svoje mišljenje pri donošenju europskih zakona. Svaki nacionalni parlament dobit će prijedloge novih zakona kako bi ocijenio zadiru li prijedlozi u njegove nadležnosti (načelo supsidijarnosti).

Ugovor uvodi novi sustav glasovanja "dvostrukom većinom" po kojemu najmanje 55 posto zemalja članica koje predstavljaju najmanje 65 posto stanovništva mora glasovati za novi zakon da bi on prošao.

Novi ugovor uvodi i nove ciljeve kao što su zajednička energetska politika i strategija borbe protiv globalnog zagrijavanja. 

Ugovor uvodi mogućnost da bilo koja zemlja članica može napustiti Europsku uniju pod uvjetima koje mora ispregovarati sa svojim partnerima.

Povelja o temeljnim pravima, tekst od 54 članka o pravima građana, slobodi, jednakosti, ekonomskim i socijalnim pravima, postaje obvezujući. Tijekom pregovora izuzeća su izborile Velika Britanija i Poljska.