Objašnjenje za "svjetlo na kraju tunela"

Iskustvo blisko smrti duboko je ukorjenjeno u medicinskoj znanosti. Mnogi ljudi koji su bili tik do smrti ili koji su oživljavani nakon nesreće iznose slične tvrdnje; vantjelesni doživljaj, osjećaj da lebdite, svjetlo na kraju tunela, život prolazi pred očima...

Isto tako, oni misle da je to po prirodi duhovno iskustvo, no jedna studija, objavljena na internetu ovog tjedna, točnije u časopisu Journal of Palliative Medicine, otkriva sasvim drugačije uzroke.

Istraživači sa Sveučilišta George Washington proučavali su sedam pacijenata čiji je mozak savršeno normalno funkcionirao, ali koji su imali smrtonosnu bolest i čije su obitelji odlučile da se prekine doživotna skrb za njih.

Pacijenti su imali bolesti poput raka, zatim srčane poremećaje, zatajenje organa i sl. Istraživači su ih pratili preko aparata koji mjere razinu svjesnosti te elektroencefalogramom koji mjeri moždane valove.

Rezultati su pokazali da, kod svakog pacijenta, aktivnosti vezane za svjesnost opadaju čim se snizi krvni tlak. No, tada, u samom trenutku pred smrt, aparat registrira električnu aktivnost u mozgu.

Takva aktivnost zabilježena je kod svih sedam pacijenata.

Istraživači smatraju da upravo zbog toga ljudi koji dožive iskustvo blizu smrti, u trenutku kad im opadne krvni tlak, izvlače "nakupljeno" sjećanje koje se nalazi u moždanim stanicama.

"Iskustvo blizu smrti doživjelo je mnogo ljudi, no, zanimljivo je da svi opisi imaju slične karakteristike, vrlo su živa i jasna te detaljno opisana", kažu autori studije.

"Nažalost, kraj života je slabo proučavano područje kliničke medicine i sigurno zaslužuje više pažnje", zaključuju istraživači.