Obama želi ući u povijest

Na kraju predsjedničkog mandata politički sat uvijek kuca brže nego na početku. To iskustvo sada stječe i predsjednik Obama: prijeti mu nedostatak vremena za odluke. 2015. je posljednja godina u kojoj još može kreirati politiku, a nakon toga će politička svakodnevica biti u sjenci borbe za njegovog nasljednika. Upravo zato bi se moglo u sljedećim mjesecima računati s Obamom koji će rado donositi odluke, možda ponekad biti i tvrdoglav. Na koncu, on svakako želi ugledno mjesto u povijesnim knjigama.

Zato će prije svega braniti ono što je do sad ostvario - na primjer reformu sustava zdravstvene zaštite. Ako će republikanci - kao što su najavili - pokušati na tom području sve vratiti na staro, Obama će to spriječiti predsjedničkim vetom. Zdravstvena zaštita koju Amerikanci već zovu Obamacare je nešto po čemu će se godinama pamtiti ovog predsjednika SAD-a.

Kod reforme statusa doseljenika mu to, na žalost, nije uspjelo. Još uvijek republikanci blokiraju zakone po kojima bi preko 11 milijuna "ilegalnih doseljenika" dobilo mogućnost trajnog ostanka u SAD-u. Zato poseže za predsjedničkim ukazima koji pomažu da mnogi doseljenici ipak neće biti protjerani.

Bio netko američki građanin ili ne, baš svi između New Yorka i San Francisca imaju koristi od snažnog gospodarskog rasta. Američko gospodarstvo opet cvjeta, stvaraju se radna mjesta i rastu cijene nekretnina. Gospodarstvo je dobilo poticaj i od izuzetno niske cijene energije. Perspektiva za 2015. izgleda ružičasto: vrijednosti dionica će postići nove vrhunce, dolaru će porasti vrijednost u odnosu na euro. Američka središnja banka je najavila promjenu politike temeljne kamatne stope i Obama se doista može pohvaliti da je uspio oporaviti tamošnje gospodarstvo.

Ali on hoće i više od toga. Iza zatvorenih vrata pregovara s republikancima o zaključenju sporazuma o slobodnoj trgovini s Azijom i Europskom unijom. Lijevo orijentirani pripadnici njegove stranke i sindikati su suzdržani prema tim planovima, ali Obama će se, ako zatreba, oglušiti na prigovore. On želi već 2015. sklopiti te sporazume o slobodnoj trgovini i tako pisati povijest. Ako mu to ne uspije, njegov nasljednik bi se pitanjem sporazuma o slobodnoj trgovini mogao pozabaviti najranije 2018. godine. A to bi za Sjedinjene Američke Države značilo tri izgubljene godine.

Nesretna vanjska politika

Tmurno izgleda i u odnosima prema Rusiji. Moskva ne želi odustati od Krima i upravo to Washington ne želi prihvatiti. Za Obamu je nezahvalna zadaća baviti se istokom Europe. Zato je tu zadaću povjerio svom potpredsjedniku Joeu Bidenu ali on djeluje često ponesen osjećajima i neprofesionalno. On neće pomoći Ukrajincima patetičnim predstavama, oni trebaju novčanu pomoć koja se mjeri milijardama. Ali će na to uzaludno čekati i u 2015. Što je veća rupa u proračunu Kijeva, to je manje zanimanje Amerikanaca za "ostatak Ukrajine" - što je tragično.Manje sreće je Obama do sad imao u vanjskoj politici. On je htio ući u povijest kao predsjednik koji je okončao ratove u Iraku i Afganistanu. Ali tamo se i dalje vode borbe. Stanje u Siriji je, nakon pojave Islamske države, još složenije nego što je ikad bilo i Obama još uvijek traži neku strategiju za tu regiju. Malo toga govori da će je pronaći u 2015. godini.

Obama nije samo Ukrajincima pobudio nadu u bolji život. Njegove riječi i govori su bili inspiracija i mladim ljudima na sjeveru Afrike. Ali to izgleda kao daleka prošlost. Jer u međuvremenu je američki predsjednik promijenio stranu i dogovara se s generalima u Kairu. Barem na Zapadu ga zbog toga nitko neće kritizirati.

Obama se trudi postići dogovor i s Kinom, ne gubi strpljenje u pregovorima s Iranom o njegovom atomskom programu, a izborio se i za novu - da upotrijebimo tu riječ; povijesnu politiku prema Kubi. To rađa optimizam za 2015. Ili da to kažemo Goetheovim riječima: on piše povijest kako bi si prošlost skinuo s vrata.