Noć performansa 2024.

Noć performansa je site-specific događaj koji predstavlja performanse, prostorne i audiovizualne instalacije, eksperimentalne forme sa svjetlom, zvukom, pokretom te različite prostorne intervencije i participativne projekte umjetnica, umjetnika i umjetničkih kolektiva. Tema Noći performansa ove godine je Politički art - nacionalizam i umjetnost, kroatizacija kulture.

Noć performansa odvit će se u okviru festivala Perforacije u Zagrebačkom plesnom centru u Ilici 10. Selektori ovogodišnje Noći performansa su: Zvonimir Dobrović i Arijana Lekić Fridrih.
Umjetnici koji sudjeluju na ovogodišnjoj Noći performansa su: Siniša Labrović, Emil Matešić, Bruno Isaković, Lucija Žuti, Lara Mandli, Karlo Štefanek, Angela Stipić  

Emil Matešić
Zapaljiva povijest

Rad "Zapaljiva povijest" bavi se estetizacijom i fetišizacijom plinske boce koja se pokazuje kao sredstvo utjecaja na političke i društvene promjene. Povijest kao niz događaja u vremenu i prostoru u biti je proces revizija zaključaka shodno pritoku ili pronalaženju novih informacija. U područjima bogatim događanjima u kojima je glava na ramenima često bila jeftina, svjedoci smo neprestanog spaljivanja starih i nastanka novih narativa.
Plinska boca pokazala se na zagrebačkim ulicama kao element pokušaja političkog prevrata. Običan, dobro osiguran, no ipak smrtonosan svakodnevni element kućanstva tretiran je u javnom prostoru kao ozbiljna prijetnja životima građana u želji da se promijeni demokratski izabrana vlast.

U svom radu Emil Matešić pokazuje kako plinska boca otvorenog ventila, uz ključnu pomoć vrućih nezadovoljnih glava koje svijetle i iskaču iz nezadovoljne grupe građana, može nanijeti ozbiljnu štetu svima.

Lucija Žuti
Volim Hrvatsku

Ovim radom prikazujuju se različite zajednice kroz njihove ideologije, opredjeljenja ili namjere, u kojima svaka od njih stvara različite identitete u Hrvatskoj.
Umjetnica u radu Volim Hrvatsku polazi od početnog nacionalnog simbola šahovnice. Ono što hrvatskom narodu daje identitet prepoznatljivosti, jest hrvatski grb kojeg ovim radom preoblikuje u grb koji predstavlja određene društvene skupine (ovisno o njihovom vizualnom sadržaju kojeg zastupaju). Tako grbovima ističe uvijek prisutne ustaše, jugonostalgičare, Srbe, Rome, katolike, homoseksualce i druge. S obzirom na vrlo negativnu klimu, nezadovoljstvo i stalne sukobe unutar političke i društvene scene, ljudi u Hrvatskoj pokazuju da Hrvatsku vole svi, samo to svatko čini na svoj ponekad (ne)razumljiv način.  Bez obzira na konačan izgled državnog identiteta, njegova važnost krije se u njegovoj promjenjivosti i različitosti.

Siniša Labrović
Tvoje hladno srce, moje vrele usne

Performans "Tvoje hladno srce, moje vrele usne" Siniše Labrovića zadire u najintimnije želje i patologije koje možemo kao pojedinci osjetiti naspram političkih figura. Društveno trenirani da volimo, uvjetovani da budemo poslušni, da slijedimo upute vođeni metaforičkim odgojnim mjerama koje se u javnom i političkom prostoru nameću većom ili manjom silom. Prepuštanje tim situacijama ne mora uvijek biti predaja, ali može biti manje bolno iskustvo, a promjenom našeg habitusa možemo otkriti u svemu i svojevrsno zadovoljstvo. Upravo onakvo kakvo Labrović nalazi u ovom performansu s bistom predsjednika Tuđmana. Mokri snovi o Hrvatskoj pretaču se u živu sliku i izvedbu u kojoj vrele usne tope hladno srce.

Bruno IsakovićHrvatska politička misao

Citati su zamišljeni kao vizualna intervencija u javni prostor kojom smo željeli podsjetiti građanke i građane Republike Hrvatske na neke od najupečatljivijih izjava hrvatskih političara. Izložba citata "Hrvatska politička misao" ukazuje na vrlo jednostavnu činjenicu da naprosto kao društvo zaslužujemo bolji javni diskurs i političku inteligenciju. Podsjećanjem i ruganjem onima koji se tim svojim besramnim, glupim, bahatim i nepromišljenim izjavama čitavo vrijeme rugaju cijelom društvu, bismo trebali podvući crtu nekog minimuma političke građanske pristojnosti, a onda i odgovornosti u javnom životu.

Lara Mandli
Imamo Hrvatsku!: crven, bijeli, drugi

Ima li jedna lezba, ljevičarka i ateistkinja pravo na domoljublje? Performans "Imamo Hrvatsku!: crven, bijeli, drugi" tematizira odnos društva prema drugom i drugačijem, ali i odnos Drugog prema tom i takvom društvu. Rad isprepliće motive homofobije, mizoginije i nacionalizma, istovremeno se baveći mogućnošću života u zemlji u kojoj je govor mržnje sveprisutan.

Performans "Imamo Hrvatsku!" daje glas onima koji su otišli, ali je istovremeno krik svih nas koji (još uvijek) odabiremo ostati. Postavljajući pitanja poput što za mene znači 'biti Hrvatom/icom'? te čemu zapravo služe zastava i himna? performans propituje značenje države i državnih simbola za pojedinca i društvo, ali i pojam domoljublja kao takvog. Pravo na hrvatstvo i domoljublje prisvajaju političke grupe i određene društvene skupine, negirajući isto to pravo svima onima koji nisu ukalupljeni u njihovu dogmatiziranu sliku onoga što domoljublje i hrvatstvo jesu.

Karlo Štefanek
Protiv Sebe Samog

(okupljanje u 20:30 ispred HDLU odakle kreće protest prema ZPC-u)

Protiv Sebe Samog performans je umjetnika Karla Štefaneka, u kojem on postaje organizitor vlastitog prosvjeda protiv sebe. Pozivajući više izvođača da marširaju kroz grad noseći zastave i transparente, on inscenira demonstraciju u podijeljenom gradu svog rođenja, gdje se čini da se takvi događaji stalno odvijaju - na glavnom trgu u Zagrebu, gdje ljudi kleče u molitvi dok parada ponosa prolazi pored.

Ovdje je pojedinac predstavljen kao temelj na kojem se provode državne politike, što stalno predstavlja prijetnju pravima, slobodama te razvitku tog istog pojedinca. U ovoj izvedbi, Štefanek preuzima ulogu subjekta i objekta ove manifestacije - dvostruka uloga, biti i prosvjednik i onaj protiv koga se prosvjeduje, naglašava složenost samopercepcije i društvenog utjecaja. Izvedba nastoji potaknuti razmišljanje o ulozi pojedinca unutar šireg društvenog i političkog konteksta, ističući kako osobne borbe odražavaju i utječu na širu društvenu dinamiku.

Kao dio njegove serije autoportreta (Self-titled, 2022-), Protiv Sebe Samog propituje identitet kao stalnu borbu vođenu za i protiv, kako unutarnji tako i vanjski sukob, te kao kontrast između individualnog i kolektivnog sebe. Ovaj koncept samosuprotstavljanja kombinira provokativne i društveno angažirane elemente, pozivajući gledatelje na razmišljanje o vlastitim identitetima i silama koje ih oblikuju.

Angela Stipić
Pranje

Performans "Pranje" tematizira opće društvene i političke toponime "dom", "domovina", "obitelj", "ljubav" te umjetnica pročišćava ove pojmove najobičnijom mašinom za pranje rublja. Vraćanje na početke kroz simboličko i konceptualno ponovno razumijevanje ovih pojmova pokreće pitanja o osobnim motivima ostanka u Hrvatskoj. Umjetnica preispituje značenja ovih pojmova, pogotovo u odnosu činjenice da njena obitelj već godinama živi vani. "Zašto toliko volim svoju Hrvatsku, a ona je tako nepraktična i zatvorena i donosi mi koliko sreće toliko tuge jer mi njen sustav ne izlazi u susret?"