Njemačke tvrtke financiraju dezinformacije srpskih medija

„Rusija je bila prisiljena ući u rat", u Ukrajini je izvršeno „etničko čišćenje", a „Zapad je ionako započeo rat u Ukrajini" - to su izjave u srpskim medijima koji dopiru do najvećeg broja ljudi. Iza svega stoji i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je velikim dijelom medije u zemlji stavio pod svoju kontrolu, piše njemački javni servis ARD.

Prema podacima nevladine organizacije CRTA (Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost), dobar dio srpskih medija financira se prihodima od reklama zapadnih tvrtki. Analizom televizija s nacionalnom frekvencijom i tiskanih medija došlo se do podatka da 63 posto prihoda od reklama otpada na firme iz Sjedinjenih Američkih Država, Europske unije i Švicarske.

Programski direktor CRTA-e Raša Nedeljkov kaže da bez novaca zapadnih tvrtki srpska propagandna mašinerija ne bi bila zamisliva.

Skoro deset posto reklama plaćaju njemačke firme

Prema Nedeljkovu, njemačke firme spadaju u „najvažnije aktere na srpskom reklamnom tržištu". Na njih otpada skoro deset posto reklama. Privatne i državne srpske tvrtke imaju 36 posto udjela u ukupnom reklamnom kolaču, a ruske samo 0,1 posto.

Više od deset njemačkih firmi je prošle godine uložilo u reklame u Srbiji preko milijun eura. Lidl s 54 milijuna troši uvjerljivo najviše na reklame, slijede Beiersdorf s 10,3 milijuna eura, potom Glovo s pet milijuna i Berlin Chemie AG s 3,7 milijuna eura. Preko milijun eura u reklame su uložile i tvrtke kao što su dm, Bayer i Metro.

„Prema našoj analizi, više od polovice Lidlovih izdataka za reklamu dobivaju TV Pink i TV Happy, televizije koje su poznate po svojoj proruskoj ratnoj propagandi i ozloglašene su zbog neprofesionalnog i neetičkog izvještavanja", kaže Nedeljkov. TV Pink je najgledanija komercijalna televizija u Srbiji, a na toj televiziji svoje proizvode reklamiraju i druge njemačke firme.

Loša slika Europske unije

Na televizijama Pink i Happy koje, kako navodi ARD, spadaju u najekstremnije medije u zemlji, o ratu u Ukrajini se govori tako što se širi prije svega ruski narativ. Tako se prenosi dezinformacija o navodnoj „denacifikaciji" Ukrajine, a za ratne zločine za koje se pretpostavlja da su ih izvršile ruske snage u Buči, kaže se da se radi o manipulaciji. Često se šire i dezinformacije o biološkim laboratorijima.

Osim toga, ti mediji stvaraju lošu sliku o Europskoj uniji. Oni tvrde da u EU-u nema slobode mišljenja te da je„jedini glas razuma" u Europskoj uniji mađarski premijer Viktor Orban.

I Sjedinjene Američke Države se redovito predstavljaju u lošem svjetlu. Washington je čak optužen da je izazvao katastrofalni potres u Turskoj i Siriji.

Slične sadržaje šire i drugi mediji, kao što su TV Prva i B92, ili dnevni listovi Informer i Večernje novosti. I u tim medijima je reklamni volumen nekoliko njemačkih firmi iznad milijun eura.

Umirovljeni šef dopisništva njemačke agencije dpa u Beogradu Thomas Brey kaže da su svi mediji koji dopiru do značajnog broja ljudi na istoj liniji, bez obzira da li se radi o elektronskim portalima, televiziji ili tisku. „Razlike su samo gradualne prirode", kaže Brey.

Njemački parlamentarac poziva na „europske vrijednosti"

Zastupnik njemačkih liberala (FDP) u Bundestagu Thomas Hacker zahtijeva da njemačke tvrtke provedu bolju analizu prije ulaganja u reklame: „I poduzeća moraju vidjeti u kakvoj se globalnoj situaciji nalazimo i moraju se zapitati koju vrstu propagande financiraju svojim novcem."

On dodaje da je Srbija znatno manja od Njemačke, pa su, ocjenjuje, navedeni iznosi za reklamu poprilični. I upozorava: „Njemačke firme bi morale pripaziti na to da ulažu u reklamu u medijima koji zastupaju europske vrijednosti." Hacker pretpostavlja da nije bilo svjesne odluke tvrtki da podrže takve sadržaje. „Unatoč tome tvrtke imaju odgovornost za izbor mjesta gdje plaćaju reklamu."

Zastupnik Zelenih u Bundestagu Boris Mijatović smatra da je ponašanje njemačkih tvrtki problematično, naročito kada se uzme u obzir ruski napad na Ukrajinu. „Nije u interesu zapadnoeuropske politike da se ruski narativi podržavaju s 20 milijuna eura."

Gospodarski interesi na prvom mjestu

Nedeljkov sumnja u istinitost izgovora da tvrtke ne znaju kome plaćaju reklamu: „Ta poduzeća imaju lokalne zaposlenike i urede, lokalne reklamne i medijske agencije. Odavno je 'profesionalni glas' koji bije te medije očigledan za nekog tko živi i radi u Srbiji ili samo ako neko vrijeme provede ovdje." On smatra da je tim tvrtkama u prvom redu važna gledanost i broj ljudi do kojih dopiru ti mediji.

Aleksandra Tomanić, izvršna direktorica Europskog fonda za Balkan, također smatra da postoji odgovornost njemačkih firmi. „Upravo u kontekstu prošle godine i imajući u vidu to koliko su se njemačko gospodarstvo, politika i stanovništvo žrtvovali da bi se moralno pozicionirali, to zaista ne može tako."

Tomanić dodaje da bi zgražavanje bilo veliko kada bi netko plasirao reklamu na ruskoj televiziji RT ili na Sputnjiku, ali srpski mediji su, kaže, u najmanju ruku isto toliko užasni, a reklame zapadnih tvrtki ih legitimiraju i financiraju.

„Profit kompanije ne može određivati sve odluke. Postoji moralna i društvena odgovornost, a u Srbiji ne može biti riječi o slobodnom tržišnom gospodarstvu, kada sa pogledaju uvjeti poslovanja i politički utjecaj. Srbija trenutno na žalost nije više demokracija", ocjenjuje Tomanić.

Tvrtke odbacuju odgovornost

Njemačke firme ne žele objaviti koliko su potrošile na reklame u Srbiji. Predstavnik Lidla kaže da se odluke donose „na temelju marketinških podataka kao što je gledanost, kako bi se na najbolji mogući način doprlo do kupaca". U priopćenju se još navodi da se takve odluke donose na razini rukovodstva Lidla u pojedinim zemljama, u skladu s lokalnim specifičnostima. Te odluke „ne odražavaju politički stav tvrtke".

Glasnogovornik firme Metro u Srbiji kaže da ta kompanija surađuje s brojnim medijima kako bi učinkovito doprla do ciljnih skupina. I pritom „slijedi isključivo komercijalne ciljeve i nikada se ne miješa u političke stvari".

Glovo je odgovorio kako pazi na to da se reklama ne nađe „pored nepriličnih i ilegalnih sadržaja". Osim toga, firma je priopćila i da je proračun za televizijske reklame u Srbiji prošle godine bio mnogo manji nego što je procijenjeno.

Tvrtka dm je odgovorila da je TV Pink „televizija s najvećom gledanošću u Srbiji". I navela da su kriteriji za plasiranje reklame „ciljne skupine, gledanost i programska shema". Dm je priopćio da kod jedne srpske televizije vidi jasno prorusko i antizapadno držanje i da s tom televizijom „ne surađuje".

Predstavnik Beiersdorfa rekao je da plasiraju svoje reklame principijelno tamo gdje su gledanost ili čitanost najveći, a u te medije u Srbiji spada TV Pink. Bayer je priopćio da će preispitati cijelu stvar, a ostale njemačke tvrtke se nisu oglasile

„Skandal o kojem se premalo priča"

Stručnjaci koje u svom članku citira njemački javni servis smatraju da je Europska unija dužna reagirati, jer zatvara oči pred Vučićevom kontrolom nad medijima. „Mnogi srpski mediji su poput Vučićevog megafona. Oporba nema priliku nešto reći", ukazuje Thomas Brey.

Analiza organizacije CRTA to potvrđuje. Vučić je samo na Pinku tokom 2022. imao 258 sati uživo, tri četvrtine minutaže na vijestima bilo je rezervirano za njega.

I za Aleksandru Tomanić veliki je problem pasivnost Europske unije: „Poznato je da se u Srbiji podrivaju demokracija i medijske slobode. To je skandal o kojem Europska unija premalo govori, a u vezi s tim još manje radi."

Propaganda pod državnom kontrolom ima učinka, piše ARD. Prema Ministarstvu za europske integracije Srbije u prosincu prošle godine 43 posto građana zagovaralo je pristup Srbije Europskoj uniji. Od lipnja 2016. to je najmanji broj zagovornika, iako je EU najveći trgovinski partner Srbije i najveći donator. U studenome 2009. članstvo Srbije u Uniji je zagovaralo 73 posto ispitanika.

Stručnjaci smatraju da je EU suzdržan u kritici Vučića zbog napora da se postigne sporazum o rješenju kosovskog sukoba. Brey ukazuje da su manjkavosti očigledne: „Pravosuđe je pod kontrolom, ne postoji nijedna jedina neovisna državna institucija. Mediji su centralizirani i pod cenzurom. Gospodarstvom dominiraju država i oligarsi bliski državi."