Niz slika posvećenih emocijama Lukše Obradovića
Lukša Obradović uporno slika, koliko mu to stvarni uvjeti dopuštaju, ne imajući pravog atelijera ali ni malo se ne odmiče od slikarstva, on je duboko i iskreno povezan s likovnom umjetnosti...
Lukša Obradović, dubrovački slikar autor je obimnog opusa, uglavnom ulja i akrila, u kojem, naravno prevladavaju različiti dubrovački motivi.
Motivi arhitekture, povijesna jezgra, pojedine njemu važne osobitosti grada, sveci i ljudi, povorke i tišine po ulicama, zvonici i nebo, šaptanja i mrmorenja po mračnim kutovima, brojni oblici kamena, književni likovi koji su čudesno oživjeli na Obradovićevim slikama i nastavljaju igrati svoje uloge i u suvremenom svijetu, danas, tu oko nas.
No, ono što mi je u posljednje vrijeme najzanimljivijeu opusu Lukše Obradovića jesu porteti lica koji se kontinuirano pojavljuju na njegovim slikama i svaki od tih likova, mladih i starih, muškaraca i žena, svetaca i onih drugih, nose, pokazuju na svojim licima silnu ekspresiju, njihova lica govore više od bilo čega ili su radosni ili su ljuti ili su uvrijeđeni, uplašeni, zlobni i zavidni, umorni i nestvarni,ponosni, lijepi ili pokvareni i doista ako pozorno promotrimo likove koji nastavaju sliku ili pojednačnu figuru, njihove su emocije ključ za čitanje slike, emocija govori sve a ostalo je samo scenografija u koju smo uronjeni u svakodnevnom životu.
Istodobno, ako bi poredali sve Obradovićeve slike u jedan niz, dobili bi dnevnik umjetnika, njegova promišljanja o samome sebi, o vlastitom životu ali i o gradu i ljudima oko slikara, o svijetu koji i dovoljno daleko i dovoljno je blizu.
Lukša Obradović uporno slika, koliko mu to stvarni uvjeti dopuštaju, ne imajući pravog atelijera ali ni malo se ne odmiče od slikarstva, on je duboko i iskreno povezan s likovnom umjetnosti i zna da od nje ne može pobjeći jer bez nje ne bi bio ono što je, slikar i čovjek Lukša Obradović. Njegov trud i njegov opus zaslužuju barem pristojan prostor za rad a to bi mu Grad morao omogućiti.
Preporučam svakom gledatelju koji će imati prigodu suočiti se s pojedinim djelima Lukše Obradovića, samo neka se koncentrira na izraz lica likova ili likova koji žive imaginarni život u slici i pokuša proniknuiti u njihov emotivni svijet, tko zna što se može otkriti i tko zna što ti lica mogu nama reći.
Novi komentar