Nesigurnost u vezi i kako je prevladati

Kao i svaka druga emocija, i nesigurnost je nečime potaknuta. Nekoliko je razloga zbog kojih se ljudi osjećaju nesigurno i svoju vrijednost i sposobnosti, a jedan od njih možda potiče još iz djetinjstva.

Ako kao djeca nismo primali dovoljno pažnje od osobe koja je brinula za nas, moguće je da se zbog toga ne osjećamo dovoljno vrijednima pa kročimo kroz život tražeći potvdu od partnera, kompenzirajući tako za ono što kao mali nismo imali. Drugi razlog su loša iskustva iz prijašnjih veza. Zanemarivanje partnera, prevara, odbijanje ili neki drugi problem mogu nas potaknuti da u novoj vezi tražimo više pažnje, provjeravamo partnera ili emocije koje gaji prema nama.

Nesigurnost ne dolazi iz veze u kojoj se trenutno nalazimo, već od unutarnjeg straha od napuštanja, te potrebe da budemo cijenjeni i voljeni. 

Koje je rješenje?

Očekivanje da će druga osoba ispuniti naše unutarnje praznine znači dati drugome apsolutnu moć nad našim životom, što kao posljedicu može imati upravo ono protiv čega se pokušavamo boriti, čime zatvaramo začarani krug. Ako nekome damo moć da o njemu uvijek ovisi hoćemo li se osjećati lijepo, vrijedno ili željeno, onda se tako nikad nećemo osjećati bez prisutnosti te osobe.

Nije lako, ali je moguće. Drugima je već uspjevalo...

Kad osjećamo kao da smo nedovoljno dobri, kao da nemamo dovoljno znanja, kompetencije ili smo nekome nedovoljni, koncentriramo se na ono što nam fali, zbog čega se osjećamo loše. Umjesto toga, baš u tim trenucima trebali bismo se prisiliti na razmišljanje o onomu što nas usrećuje. Trebali bismo, više nego ikad, brinuti o sebi, posvetiti se nečemu što volimo, brizi za sebe i svemu onome što nas podsjeća na to da jesmo vrijedni ljubavi.

Kada smo u vezi, važnije je nego ikad održati svoju samostalnost. Moramo naučiti istovremeno biti dio ravnopravnog partnerstva, ali zadržati svoje želje, svoj identitet i svoje potrebe. Ono što volimo, čime se bavimo i kakvi smo, upravo je ono što je partnera privuklo k nama. Ako se svega toga odreknemo kako bismo postali ovisni isključivo o onome što ta osoba o nama govori i misli, nije teško zamisliti zašto toj osobi prestajemo biti zanimljivi - odbacili smo ono što jesmo, sve što je ona u nama voljela i cijenila.

Svi mi želimo se osjećati prihvaćenima, cijenjenima i voljenima, no zaboravljamo da smo sami odgovorni za svoju sreću. Drugi u nama neće vidjeti, barem ne na duge staze, ono što sami u sebi ne vidimo.