Neobična povijest stidnih dlačica

I stidne dlačice se mogu brijati, šišati, plesti, bojati. Dodavati im se može i pokoja umjetna kako bi opći dojam bio još bolji...Njima se može izraziti i pogled na svijet, mogu se poslati političke poruke, signali ugnjetavanja kao i simboli svih mogućih vrsta sloboda. Njih možemo prikrivati kao i pokazivati - bilo samo odabranima u posebnim trenucima, bilo otvoreno, na plažama i javnim kupalištima.

U Japanu znak ženstvenosti

One, stidne dlačice bile su i ostale izuzetno važan dio našeg tjelesnog izričaja, a naš odnos prema njima mijenjao se kroz stoljeća i različite kulture. Koliko te različitosti i danas postoje pokazuju mnogobrojni primjeri. Dok su recimo stidne dlačice u nekim kulturama Afrike i Oceanije, još i danas simbol plodnosti a u Japanu znak izuzetne ženstvenosti, one su na području ( današnje) Europe i Sjeverne Amerike često znak nebrige oko tijela pa čak i nekulture i neciviliziranosti.

Tako primjerice u gotovo niti jednom pornografskom filmu snimljenom proteklih godina u ovim zemljama, nećete ugledati niti jednu glumicu ili glumca koji na i oko spolnih organa nisu u potpunosti obrijani. No, da ova moda i navika stalnog brijanja i depiliranja može imati čak i za „prave" glumce nezgodne posljedice, svjedoči primjerice slučaj Kate Winslett.

Ona je, kako je sama izjavila, tijekom snimanja filma „Žena kojoj sam čitao", morala na tzv. intimnom dijelu tijela nositi - periku. Uslijed čestog depiliranja, navodno joj stidne dlačice više nisu ni mogle narasti do željene dužine i gustoće, tipičnu za ženu pedesetih godina prošlog stoljeća koju je na koncu morala glumiti.

Živčani slom zbog dlačica

No, perike su se na ovim dijelovima tijela nosile već i ranije. Po prvi put se spominju u nekim povijesnim zapisima iz Engleske, iz ranog 17-tog stoljeća gdje su bile vrlo popularne među prostitutkama. Umjetnost, slikarstvo ( barem ono klasično) ih međutim nikada nije posebno cijenilo. To se najbolje vidi na primjerima potpuno obrijanih renesansnih Venera i Afrodita.

A to je pak imalo za posljedicu da je jedan od najvećih povjesničara umjetnosti 19.stoljeća, John Ruskin, u svojoj prvoj bračnoj noći navodno doživio pravi živčani slom kada je pored sebe ugledao ženu koja je, gle čuda i užasa, oko spolnog organa imala isto tako dlačice kao i on sam. Susrete s nagim ženskim tijelom, veliki Ruskin je do tog trenutka imao jedino ispred platna velikih majstora, koji su ga, kao što smo rekli prikazali u „idealiziranom izdanju".

Ovaj ga je prizor navodno toliko uzrujao da je pobjegao glavom bez obzira i bez i najmanje želje za povratkom u bračno gnijezdo. Brak je tako nakon nekoliko dana anuliran a Ruskin, traumatiziran ovim iskustvom se više nikada nije ženio.

Simbol animalnosti i seksualnosti

Međutim, povijest poznaje i sasvim drugačije primjere. Tako je veliki pjesnik, Lord Byron bio pravi obožavatelj ženske kose ali i stidnih dlačica. U njegovoj ostavštini, masi pisama koje je dobivao od svojih prijateljica i koja se i dan danas čuvaju u arhivima poznatih muzeja, mogu se još uvijek naći upravo one - male, kovrčave dlačice svih boja i nijansi.

Neke kulture, kao ona sjevernoameričkih indijanaca otišle su po ovom pitanju još mnogo dalje od spomenutog pjesnika. Indijanci su doduše držali da je svaka i najmanja dlaka na tijelu ovdje stigla greškom te su ih otklanjali neumorno ih čupkajući golim prstima. One su za njih bile znak animalnosti, nešto čemu je znači mjesto na životinjskom a nikako na ljudskom tijelu.

U tom smislu, smatrajući upravo ženske stidne dlačice simbolom animalnosti i seksualnosti, Indijanci plemena Dakota, su upravo njih koristili u svrhu zastrašivanja neprijatelja i to tako što su svoju (ratničku) odjeću ukrašavali dlačicama koje su počupkali svojim suprugama i, navodno, sestrama.

Novi trend u dugoj povijesti

Danas ovakvih običaja više nema a dlakavost je omraženija no rijetko kada ranije - čak i na tijelima muškaraca. Trend koji je krenuo iz SAD-a, poduprijet čitavom industrijom raznih brijaćih aparata, lasera za trajno uklanjanje dlaka svih vrsta, aparata za depilacije, kreme, voskove, zahvatio je kako se čini i Europu. Dlakave noge, ruke, područje ispod pazuha, a tako i dlakavost na intimnijem dijelu tijela u međuvremenu je na jednako dobrom glasu kao i loš zadah iz usta ili miris znoja.

A oni ili one - prije svega pripadnici mlađe generacije ukoliko se ipak ne odluče za varijantu „sve ili ništa", mogu se primjerice odlučiti i za posjetu jednom od za to specijaliziranih kozmetičara. Oni vam tako na intimnom dijelu tijela mogu napraviti neku od trenutno vrlo modernih „frizura" tipa Bermuda, Hollywood ili pak Grand Canyon...

Prema mišljenju mnogih je ovaj trend povratak u vrijeme prije feminističkog pokreta, kada je svaka intervencija na ženskom tijelu bila ravna smrtnom grijehu. No, s druge strane, sama činjenica da se trenutno u Njemačkoj čak sedam znanstvenih projekata bavi upravo ovom temom, govori da je očigledno riječ ne samo o nekom površnom, estetskom trendu, već o novom razdoblju u dugačkoj povijesti uljepšavanja područja oko spolnih organa uopće.