Najgora nuspojava u svijetu sporta

Svako sportsko natjecanje ima i svoju tamnu stranu: doping. Olimpijske igre u Pekingu aktualizirale su ponovno korištenje nedopuštenih tvari za kojima neki sportaši posegnu kako bi postigli što bolje rezultate. Riječ je o najmalignijoj nuspojavi profesionalnog sporta i uglavnom se radi o zloporabi.

Uglavnom, jer postoji i nesvjesno dopingiranje zbog lošeg informiranja, za što ne moraju biti nužno krivi sportaši, već i medicinsko osoblje. Takvi su slučajevi rijetki, no ipak mogu nepovratno ugroziti karijeru sportaša. Sjetimo se slučaja plivača Marka Strahije, optuženog za doping. Ispostavilo se da nije posrijedi doping, već rak testisa. Ni ove godine u Pekingu nismo bili zakinuti za slučajeve dopinga. Ukupno je provedno čak 4770 doping kontrola, što je najveći broj dosad. Uzet je ukupno 3801 uzorak urina i 969 uzoraka krvi. Od toga je 817 uzoraka urina testirano na hormon EPO, dok je 471 krvni uzorak ispitan na hormon rasta.

Doping kontrola je anonimna i nenajavljena, a postupak se sastoji od analize urina i/ili krvi na zabranjene tvari poput hormona rasta i testosterona, steroida ili stimulansa poput amfetamina 

Pozitivni nalazi utvrđeni su kod deset sportaša, od kojih je dvoje izgubilo osvojene tri medalje. Doping kontrola je anonimna i nenajavljena, a postupak se sastoji od analize urina na zabranjene supstance. Danom uzorku urina, testnim trakicama ispituje se specifična težina i pH koji moraju biti u dopuštenim granicama. U protivnom, uzorak ne zadovoljava uvjete. Primjerice, pretjerana razrijeđenost može ukazivati na pokušaj razrjeđivanja uzorka u pokušaju da se maskira nedopuštena supstanca ili pak na nedozvoljenu uporabu diuretika. Sportaš mora odgovoriti na pitanja što je sve uzimao od lijekova i pripravaka. Postoji i genski doping, za koji još ne postoje metode dokazivanja, te doping kontrola putem krvi jer se u svrhu poboljšanja rezultata može zlorabiti eritropoetin (EPO).