Muče li vas ljetne viroze?

Ljetne viroze najčešće uzrokuju virusi iz skupine enterovirusa, rašireni su posvuda i otporni na visoke temperature. Zimske prehlade obično izazivaju rinovirusi, slabije tolerantni na toplinu.

Smatra se da je organizam ljeti podložan infekcijama zbog prebrzog opuštanja nakon naporne radne godine, što dovodi do naglog pada imuniteta, osobito kod osoba koje su sklone respiratornim i urinarnim infekcijama.

Slaba točka u organizmu tada se prezentira u kontekstu najčešćih virusnih upala gornjih dišnih puteva, nerijetko i virusne upale pluća, a u manjem broju slučajeva i bakterijske infekcije poput pneumonije ili pak gnojne angine.

Ljetne enteroviroze najbrže se i najlakše prenose prljavim rukama, a s čovjeka na čovjeka kapljičnim putem (kihanjem i kašljanjem). Osim prijenosa s čovjeka na čovjeka, izvor može biti i kontaminirana voda, posebno ona iz bazena. Često su ljeti bazeni prepuni, samim time i voda prljavija te kao takva postaje izvor zaraze.

Prehlada ili alergija

Prehlada i sezonske alergije često dijele slične simptome, posebno na početku bolesti. Prehlada će izazvati i povišenu temperaturu koja je način borbe organizma protiv infekcije. Alergije su praćene kihanjem (posebno uzastopnim u roku od nekoliko sekundi), suzenjem očiju, ali ne i povišenom temperaturom. Ljetna viroza praćena je i problemima s gastrointestinalnim traktom i bolovima u tijelu.

Enteroviroze se liječe simptomatski

Najčešći simptomi ljetnih viroza su povišena temperatura, upala grla, povraćanje i proljev. Temperatura počinje naglo i penje se do 40°C; od te temperature oboljeli su malaksali i imaju glavobolju. Proljev obično traje do tri dana.

Ako se situacija komplicira otežanim disanjem ili ako temperatura ne pada, treba potražiti savjet liječnika. Respiratorne virusne infekcije treba liječiti simptomatski, a nikako antibioticima koji su rezervirani za bakterijske infekcije.

Na prvom mjestu važno je nadoknaditi izgubljenu tekućinu, jer je najopasnija nuspojava ljetnih viroza dehidracija. Simptomatsko liječenje znači da se snižava temperatura, npr. paracetamolom, dok se grlobolja može ublažiti pastilama koje djeluju kao antiseptik i analgetik.

Probiotici

Kada je riječ o proljevu, izuzetno je važno nadoknaditi tekućinu i uzimati probiotike. Probiotici su prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije živi mikroorganizmi koji primijenjeni u adekvatnoj količini imaju povoljne učinke na zdravlje. Bitno je naglasiti da probiotici ne mogu zamijeniti uništenu prirodnu floru, već pomažu organizmu obavljajući iste funkcije kao prirodna flora te na taj način daju vremena prirodnoj flori da se oporavi.

Prirodni izvor probiotika nalazi se u jogurtima, kefirima i drugim oblicima kiselih mliječnih proizvoda. Takav način primjene probiotika dostatan je za zdravo crijevo, koje ima sačuvanu normalnu crijevnu mikrofloru. Kod jačih poremećaja flore (npr. nakon uzimanja antibiotika) potrebno je uzimati gotove pripravke probiotika. Na tržištu danas postoji velik broj probiotika, a nalaze se u različitim oblicima pogodnim za sve uzraste.

Prevencija enteroviroza

Glavni put za borbu protiv enteroviroza je prevencija koja podrazumijeva izbjegavanje najjačeg sunca jer tada se "otvaraju vrata" virozi.

Ljetne viroze, koje prosječno traju tri do četiri dana, možete izbjeći i pojačanom higijenom ruku, pogotovo prije jela. Dobro je pokraj sebe imati uvijek spremne vlažne maramice. Postoje vlažne maramice koje u sebi imaju dezinfekcijsko sredstvo te gelovi za suho pranje ruku koji su izuzetno pogodni za putovanja. Važno je također održavati higijenu nosa vlaženjem fiziološkom otopinom i higijenu uha.

Bakterijske infekcije ljeti

Ne smiju se zanemariti ni bakterijske respiratorne infekcije, npr. streptokokne. Kod težih simptoma, treba napraviti osnovnu laboratorijsku pretragu da se vidi radi li se o virusnom ili bakterijskom infektu. Naime, streptokokne infekcije mogu izazvati streptokoknu sepsu pa tu infekciju treba što ranije otkriti.

Ljeti je moguća i infekcija legionellom. Češće je prisutna kod ljudi koji su imunokompromitirani, ali i ostali dio populacije može biti izložen toj bakteriji.  Najčešće se dobiva od neočišćenih rashladnih ventilacijskih sustava, a može se zadržavati u aerosolu. Kod teže zaraze legionellom, temperatura može ići iznad 39 stupnjeva, uz kašalj i otežano disanje. Obavezno treba posjetiti liječnika, a zaraza se liječi antibioticima.