Možemo li stvoriti novu paradigmu obrazovanja?

Zadatak je obrazovnog sustava adekvatna priprema mladih generacija za uloge koje će nositi u društvu. Kako je svako doba izazov za sebe tako se ovo naše, današnje susreće sa izazovima koji nisu postojali ranije. U svim njegovim dijelovima jača svijest kako dugoročno, fleksibilno i kreativno obrazovanje mora biti primarni faktor za naše preživljavanje.

Sve je jasnije prisutan pesimizam i potištenost kod prosječnog čovjeka, koji se gubi u suvremenom društvu koje sa brzo mijenja, a za koje je većina potpuno neadekvatno pripremljena. Budućnost djece u njihovim očima izgleda tužno te o njoj govore sa sažaljenjem jer ne vide jedinstvene ljude kojiće svojim kreativnim djelovanjem stvoriti bolji svijet. Činjenica je da društveni napredak nastupa tek onda kada se pesimizam i strah zamjene optimizmom i entuzijazmom te kada su životi ljudi ispunjeni smionim planovima, a ne apatijom i osjećajem bespomoćnosti.

Najveći problem sa kojim se suvremeno obrazovanje susreće jest problem motivacije učenika. 

Veliki broje mladih odustaje od daljnjeg školovanja jer ne vidi perspektivu u ponuđenom znanju te sustavu koji to znanje prenosi. Da bi se promjena u tom istom sustavu dogodila potrebno je stvoriti novu paradigmu obrazovanja i prilagoditi je vremenu u kojem živimo.

Rad u jednoj kompaniji na istoj poziciji, obavljajući repetitivni posao stvar je doslovno prošloga stoljeća i u ovom novom vremenu jednostavno ne funkcionira. S jedne strane uspješno smo savladali gospodarenje prirodom dok sa druge strane jača osjećaj da smo u potpunosti izgubili sposobnost razumijevanja ljudske prirode. Iako su uvjeti koji osiguravaju sve potrebno za pristojni život uglavnom zadovoljeni diljem Europske unije ipak smo sve više zbunjeni.

U ovom, novom, stoljeću u kojem živimo ideja zadovoljstva vlastitim životom došla je u prvi plan i sve više se definira kao pitanje zdravlja i kvalitete života. Možemo li svom vremenu dati smisao i odmaknuti se od osjećaja života izgubljenog u monotonim, ponavljajućim obavezama?

Život je postao najdragocjeniji resurs, a način na koji ga živimo je najvažnije pitanje koje se ponavlja.

Danas su pitanja poput „Čemu služi moj život?" ili „Koja je moja svrha?" sastavni dio komunikacijskog procesa među ljudima, a kao da još uvijek nismo svjesni da uspješnost društva ovisi o tome koliki osjećaj zadovoljstva imaju njegovi pripadnici. Obrazovanje počinje onog trenutka kad dobijemo volju oblikovati se u ljude kakvi želimo postati i dobijemo ideju kakvo društvo želimo razviti u budućnosti. Da bismo do tog društva i došli važno je prihvatiti činjenicu da se promjene moraju unjeti u temelje obrazovanja te shvaćanja i razumijevanja njegove svrhe.

O ovakvim i sličnim temama govorit će se u Zagrebu 20. i 21. rujna 2013., u sklopu međunarodne pedagoške konferencije o suvremenom obrazovanju „Škola za sutra - Od mozga do uma", umijeće podučavanja ili podučavanje kao umjetnost, koja dovodi u Zagreb neke od najpoznatijih znanstvenika iz područja edukacije i obrazovanja te nudi odgovore na pitanja kako oblikovati obrazovanje koje će pratiti promjene koje se događaju u procesu edukacije i usvajanja znanja.

Više informacija pogledajte na: www.braintomind.com