Motiv straha u opusu Petera Weisza

Peter Weisz suvremeni je umjetnik, slikar iznimnog međunarodnog ugleda, stalni izlagač na brojnim samostalnim izložbama na gotovo svim kontinentima, autor je zapaženog i hvaljenog opusa.

Weisz je koristio niz motiva i tema u stvaranju svog kompleksnog opusa, u raznim tehnikama, od ulja i akrila do kombiniranih, od platna do papira.

U njegovom se bogatom, višeslojnom opusu ističe snažan, sugestivni kolor,dajući osebujan karakter svim ciklusima.

Weisz je prakticirao svoje slikarsko nadahnuće i kroz figurativne motive ali i jednako tako kroz apstraktne, tragajući i dosežući uvijek najbolja likovna rješenja.

Jedan se motiv posebice izdvaja u Weiszovom opusu.

Riječ je o motivu straha, jasno prisutnom u širom otvorenim, uplašenim očima, u užasnutim pogledima, u rukama podignutim da se zaštiti lice, tijelo, srce, u boli koja se miješa sa strahom, u gubitku, u patnji, osobito izraženoj na licu nepoznatog, u žalosti zbijene grupe, u beznađu i očaju pojedinca na razmeđima povijesti.

Osjećamo i vidimo, strah je gotovo opipljiv na Weiszovim slikama, on je stvaran i nimalo subjektivan, mrak natkriljuje sve i strahonosce i one koji strahuju.

Užasi prošlih, sadašnjih i vjerojatno i budućih vremena, prosijecaju kontinuirano povijest čovjeka, čovječanstva, ostavljajući trag najprije na licu onih koji pate, možda i zauvijek.

Strah kao motiv u respektabilnom opusu Petera Weisza zauzima istaknuto mjesto, podsjećajući današnjeg čovjekana opasnosti i dileme života.