Mnoge hladnokrvne životinje ne stare

Iako su postojali zanimljivi pojedinačni izvještaji poput onog o sejšelskoj kornjači Jonathanu koja ove godine puni 190 godina, bili su anegdotalni i ta tematika nije se sustavno proučavala, rekao je AFP-u ekolog za divlje životinje David Miller sa sveučilišta Penn State.

Znanstvenici su mnogo i sadržajno istraživali ptice i druge životinje u divljini, rekao je Miller, "ali puno onoga što smo znali o vodozemcima i gmazovima bilo je sakupljeno usput".

Miller i kolege zato su prikupili podatke iz dugogodišnjih terenskih studija koje su uključivale populacije 77 vrsta u divljini, ali ovaj put uključujući kornjače, vodozemce, zmije, krokodile i morske kornjače.

U svima su se proučavale životinje koje su bile ulovljene i označene, a zatim su ih istraživači tijekom godina pratili kako bi vidjeli hoće li ih ponovno pronaći. Tim postupkom procjenjivali su smrtnost na temelju vjerojatnosti.

Prikupili su također podatke o tome koliko godina su životinje živjele nakon postizanja spolne zrelosti. Koristili su statističke metode za utvrđivanje stope starenja i dugovječnosti, odnosno dob u kojoj je 95 posto populacije već mrtvo.

"Pronašli smo primjere sporog starenja", objasnila je biologinja i glavna istraživačica Beth Reinke sa Sveučilišta Northeastern Illinois.

Očekivali su da će tako biti s kornjačama, no isto je otkriveno u po jednoj od vrsta svake hladnokrvne skupine, uključujući žabe i krokodile.

"Sporo starenje ili postupno fizičko propadanje tijekom vremena ne podrazumijeva da su besmrtne", dodala je Reinke.

To znači da postoji šansa za umiranje, ali se ona ne povećava s godinama.

Studiju je financirao Američki nacionalni institut za zdravlje s ciljem stjecanja informacija o starenju ektotermnih ili hladnokrvnih vrsta te moguću primjenu novih saznanja na ljude - koji su toplokrvni.

Metabolizam nije presudan

Znanstvenici već dugo drže da ektotermi stare sporije jer im je potrebna vanjska temperatura za regulaciju temperature tijela i stoga imaju sporiji metabolizam od endoterma, koji stvaraju vlastitu toplinu i imaju brži metabolizam.

Ovaj odnos vrijedi i za sisavce. Primjerice, miševi imaju daleko brži metabolizam od ljudi i puno kraći životni vijek. Iznenađujuće je, međutim, da je nova studija otkrila kako brzina metabolizma nije glavni pokretač starenja kako se prije mislilo.

Studija je otkrila intrigantne tragove koji bi mogli usmjeriti buduća istraživanja. Na primjer, kada je tim izravno analizirao prosječne temperature neke vrste, suprotno od brzine metabolizma, otkrili su da topliji gmazovi brže stare, dok je suprotno vrijedilo za vodozemce.

Jedna teorija pokazala se točnom - one životinje sa zaštitnim fizičkim osobinama poput oklopa kornjača, ili kemijskim osobinama poput toksina koje određene žabe i daždevnjaci mogu ispuštati, živjele su dulje i starile sporije u usporedbi s onima bez zaštite.

"Oklop ima važnost za starenje jer je kornjaču teško pojesti". Ovo omogućuje tim životinjama da žive dulje i da evolucija ima utjecaj na usporavanje starenja, tako da - ako izbjegnu da ih pojedu - i dalje dobro funkcioniraju", rekao je Miller.

Druga studija tima sa Sveučilišta Južne Danske i drugih institucija primijenila je slične metode na 52 vrste kornjača u populacijama zooloških vrtova, otkrivši da ih je 75 posto pokazalo zanemarivo starenje.

"Ako neke vrste uistinu 'pobjegnu' starenju, a istraživanja uspiju otkriti kako do toga dolazi, ljudsko zdravlje i utjecaj na dugovječnost mogli bi imati od toga koristi", napisali su znanstvenici Steven Austad i Caleb Finch u komentaru o istraživanju.

Međutim, primijetili su da čak i ako neke vrste nemaju povećanu smrtnost prolaskom vremena, pokazuju slabosti povezane sa starijom dobi.

Jonathan sa Sejšela "sada je slijep, izgubio je osjet njuha i mora ga se hraniti rukom", rekli su, dokazujući da zubu vremena nitko ne može pobjeći.