Megasession Davida Ickea u Zagrebu

U dva dana više je od dvije tisuće ljudi vidjelo megasession Davida Ickea, legendarni show od osam, devet sati tijekom kojih Icke, uz dvije kratke pauze, daje svoje viđenje svijeta u kojem živimo.

Publika je oba dana ostala prikovana za stolce u kinu SC-a, neki oduševljeni onim što su čuli, neki potpuno zbunjeni, a bilo je i ljudi na kojima se jasno vidjelo da su u laganom šoku. Poznato Ickeovo povezivanje točkica, ilustrirano klasičnom slikicom iz Mikijevog almanaha ili Tom i Jerryja, daje zastrašujuću sliku svijeta.

Prošle godine odradio je uvodnu varijantu na Bundeku, pred ispunjenim šatorom najvjernijih poklonika koji su možda i ostali malo razočarani jer su teme bile tek na prvoj razini otkrića i povezivanja. No, na megasessionima ustezanja nema, i to je ono što dovodi ljude na Ickeova predavanja.

Slike i ilustracije svjetskih moćnika u pozama koje se inače ne vide, teorije zavjere od kojih čovjeka ili zaboli glava ili počne razmišljati o selidbi na Antarktik smjenjivale su se u brzom ritmu, a Icke je svojom uobičajenom elokvencijom i simpatičnim cockney naglaskom ispaljivao rečenice koje bole.

Zašto bole? Zato što je trebao doći netko iz Velike Britanije da podrži studente u njihovom prosvjedu, a i na najjednostavniji mogući način objasni koji problemi očekuju Hrvatsku nakon ulaska u Europsku uniju. Znani euroskeptici tipa Rojsa, Pašalića i Bandićevog čovjeka od povjerenja Ivankovića vjerojatno bi ridali i udarali glavom u zid, pitajući se kako se netko sjetio tako plastično i jednostavno objasniti da ulazak u Uniju donosi takve stvari koje nam, o iznenađenja li, Sanader i njegova ekipa nikad neće reći.

Jasno, može se reći da Englezi ne vole Uniju, što je još i blag izraz, no ipak čovjek zna, doživio je iz prve ruke ono što nas čeka, a da ne spominjemo činjenicu da je Velikoj Britaniji sve to servirano postupno i s mjerom. Nama, prema Ickeovim riječima, na granicama gomilaju snage europske birokracije koje će nas pregaziti u sekundi, čim neko olako lupi dva tri parafa u neku lijepo uvezanu knjigu, finim nalivperom. Možemo samo zamisliti Sanadera kako sprema nalivpero u džep, naravno bez pitanja, i veselo se smješka.

Nama će, prema Ickeu, prisjesti brzo. No, kako su nam se vjerojatno likovi iz njegovih priča namnožili po zemlji, a iako ga nije spomenuo, Sanader je lebdio u zraku svaki puta kad je Croatia bila na tapeti, osuđeni smo na ropstvo tako i tako.

No, Hrvatska je bila tema tek par postotaka vremena, ostatak je posvećen sjajnoj razradi ideja Michaela Talbota o hologramskom svemiru koje su se, poput rukavice, sjajno uklopile u Ickeovo poimanje svijeta i teorije zavjera. Ono što ubije ljude na tim predavanjima su zapravo citati svjetskih moćnika, koje niti uz najdobronamjerniji pristup nije moguće protumačiti na način različit od Ickeovog.

Bush, Brzezinsky, Obama, Gordon Brown i britanska kraljica bili su česta tema, Zagrepčani su dočekali i priče o reptilijanskom podrijetlu navedenih i Illuminatima, koji su prošlog puta izostali. Vlast nad cijelom Zemljom, krađa energije, sotonski rituali i dokazi koje je teško pobiti, uz njegou elokvenciju koja zastrašuje napravili su spektakl.

No, vratimo se na početak. Gotovo dvije tisuće ljudi je u dva dana došlo slušati Davida Ickea u gradu od niti milijun stanovnika u nekoj smiješno maloj zemlji. Da Beyonce, Depeche Mode, U2 i narodnjačke zvijezde iz Srbije rasprodaju koncerte svi mogu očekivati, no ovakav odaziv na Ickea daje nadu da Zagreb, na kraju krajeva, ipak nije selo moje malo.