Matanićevi „Majstori“ ne drže vodu

„Gledatelji će me pamtiti po komedijama", tako je nekako najavio novu fazu svoje karijere Dalibor Matanić nekoliko dana prije nego što će filmom „Majstori" otvoriti 60. Festival igranog filma u Puli. Prosječna ocjena gledatelja 4,04 daje mu za pravo da se nada nagradi publike, no kritičari su prilično podijeljeni.

„Majstori" su priča o kućanici Keki koja, nesretna zbog emocionalne zapuštenosti napušta vječno depresivnog supruga Baju i, u potrazi za davno zaboravljenim osjećajima, odlazi u gradić na obali gdje je s mužem provela medeni mjesec.

Tamo pak postaje plijenom lokalnog galeba, dok suprug i Kekin wannabee ljubavnik, kućni majstor Ilija, kreću u potragu za njom, a peripetije ovog neobičnog ljubavnog četverokuta imaju svojih uspona i padova, humornih i sjetnih preljeva.

Od prvog do posljednjeg kadra „Majstori" se strašno pokušavaju svidjeti i nema na što nisu spremni kako bi u tome i uspjeli: slapstick, dramski posve izlišne epizode, trasherski izbor glazbe koji varira od Mile Hrnića do Letu Štuke, mornarske majice, uredno popisivanje ikonografije i brendova bolje prošlosti... ukratko nema tog prvoloptaškoj stereotipa koji nije prisutan. To silovanje duhovitostima sudeći i po prosječnoj ocjeni gledatelja u Areni dat će neke rezultate, no teško da će Mataniću pomoći da prebrodi krizu identiteta.