„Gledatelji će me pamtiti po komedijama", tako je nekako najavio novu fazu svoje karijere Dalibor Matanić nekoliko dana prije nego što će filmom „Majstori" otvoriti 60. Festival igranog filma u Puli. Prosječna ocjena gledatelja 4,04 daje mu za pravo da se nada nagradi publike, no kritičari su prilično podijeljeni.

„Majstori" su priča o kućanici Keki koja, nesretna zbog emocionalne zapuštenosti napušta vječno depresivnog supruga Baju i, u potrazi za davno zaboravljenim osjećajima, odlazi u gradić na obali gdje je s mužem provela medeni mjesec.

Tamo pak postaje plijenom lokalnog galeba, dok suprug i Kekin wannabee ljubavnik, kućni majstor Ilija, kreću u potragu za njom, a peripetije ovog neobičnog ljubavnog četverokuta imaju svojih uspona i padova, humornih i sjetnih preljeva.

Od prvog do posljednjeg kadra „Majstori" se strašno pokušavaju svidjeti i nema na što nisu spremni kako bi u tome i uspjeli: slapstick, dramski posve izlišne epizode, trasherski izbor glazbe koji varira od Mile Hrnića do Letu Štuke, mornarske majice, uredno popisivanje ikonografije i brendova bolje prošlosti... ukratko nema tog prvoloptaškoj stereotipa koji nije prisutan. To silovanje duhovitostima sudeći i po prosječnoj ocjeni gledatelja u Areni dat će neke rezultate, no teško da će Mataniću pomoći da prebrodi krizu identiteta.