Korektan jazz za kraj festivala

Odlični i nevjerojatno suludi koncert kvarteta Branforda Marsalisa koji će dugo ostati u sretnom sjećanju prisutnih pokazao se kao najbolja večer 5. Vip Zagreb Jazz Festivala, premda će gostovanje jednog  Sonnyja Rollinsa ostati zapisano kao veliki uspjeh direktora Kokanovića. Treću večer nastupio je  Terence Blanchard Quintet koncertom koji je sasvim dostojno zatvorio zaista izvrsno peto izdanje festivala.

Trubač Terence Blanchard je također znano ime jazza koji se afirmirao još osamdesetih godina, prvo u Jazz Messengersima Arta Blakeya (poput Marsalisa), a zatim i vlastitim sastavima. Također je poznat i po pisanju glazbe za filmove, a s preko četrdeset soundtracka Entertainment Weekly ga smatra centralnom figurom za povratak jazz skladbe u filmskoj glazbi. U jazzu je primarno okrenut hard bopu, ali se u posljednje vrijeme okreće i novim pravcima, te Africi što je bilo vidljivo i na nedjeljnom koncertu.

Dok ne svira, Blanchard na pozornici djeluje smireno, gotovo nezainteresirano, međutim kad puhne u svoju trubu apsolutno to čini vrlo angažirano i apsolutno se posveti stvaranju glazbe. Nerijetko koristi i moduliranje zvuka trube, ali s promjenjivim rezultatima, od atraktivnih i učinkovitih, pa sve do nepotrebnih i iritantnih. Kvartet je većinom predstavio novi album "Choices" na kojem se nalaze skladbe članova benda. P

remda apsolutno profesionalno odrađen, ostaje dojam da je bend ipak bio pomalo suzdržan u izvedbi (možda i zbog Marsalisovog kvarteta dan prije koji kao da je bio otpustio sve kočnice i priuštio publici rijetko viđenu energiju na pozornici), te da su se tek u drugoj polovici koncerta dovoljno opustili da pruže energičnije i intrigantnije muziciranje i solo dionice. Usprkos toga Blanchardov kvintet pružio je sasvim solidan jazz koncert i dostojno zaokružio zagrebački jazz festival.