Koliko bi koštalo ukidanje Schengena?

Samo u Njemačkoj bi do 2015. prognozirani gospodarski gubici narasli na svotu od između 77 i 235 milijardi eura. To je rezultat jedne aktualne studije instituta Prognos AG koji je izrađen po nalogu Zaklade Bertelsmann (Bertelsmann Stiftung). Eventualno ukidanje Schengena bi dovelo do velikih gubitaka - i kad se radi o stopama gospodarskog rasta, ali i blagostanja u Europi.

„Ukoliko se unutar Europe na granicama opet uvedu granične kontrole, onda će se ionako slabašan konjunkturni rast naći pod još većim pritiskom. Na koncu će račun za tu odluku snositi građani", naglašava Aart De Geus, šef Uprave Zaklade Bertelsmann.

Porast troškova i cijena

Ponovno uvođenje graničnih kontrola dovelo bi tako do ogromnog porasta troškova i cijena. A to bi se onda negativno odrazilo na gospodarski rast u Europi, stoji u studiji. Već i po nešto optimističnijem scenariju bi umjereni porast cijena za robu koju se uvozi iz europskog inozemstva za samo 1% bi posljedice na konjunkturni razvoj „bile velike". Za cijeli EU bi se, kako su izračunali stručnjaci, u roku od deset godina gubici nagomilali na oko 470 milijardi eura.

U drugom, nešto pesimističnijem scenariju, radila se kalkulacija na temelju porasta cijena uvoznih dobara za 3%. U tom bi slučaju samo njemački BDP pretrpio gubitke od oko 235 milijardi eura. U Francuskoj bi oni iznosili 244 milijarde, a za cijelu Europsku uniju oko 1,4 bilijuna eura.

Duža čekanja, skuplje skladištenje

Temelj za računanje potencijalnih gubitaka bilo je vrijeme koje bi se izgubilo na graničnim kontrolama unutar Europe. Duža čekanja automatski za poduzetnike znače više kadrovske troškove (plaće). Osim toga bi se moralo povećati i skladišne kapacitete, jer dosadašnja ustaljena praksa opskrbe pogona just-in-time više ne bi mogla biti zajamčena. Volkswagen primjerice motore iz svojih tvornica u Mađarskoj dostavlja u svoje njemačke pogone u trenutku kad su oni tamo potrebni - kako bi se spriječilo skupo skladištenje.

Istraživanje Zaklade Bertelsmann je provedeno uz pomoć jednog makroekonomskog modela u 42 zemlje svijeta koje "pokrivaju" više od 90% globalnoga gospodarstva.