Kakva budućnost čeka televiziju

"Prvo dobra vijest: danas nećemo razgovarati o tiskovinama", šali se Amy Mitchell iz Instituta za društvena istraživanja PEW Research na maloj pozornici Gradskog sveučilišta u New Yorku. Iako je Amerikancima televizija još uvijek glavni izvor informacija, televizijsko novinarstvo nema razloga za optimizam. "Amerikanci još uvijek vole gledati televizijske vijesti. No, televiziji pada popularnost. I to prilično brzo", kaže ona.

Istraživanja instituta PEW pokazuju da je prije osam godina 42 posto gledatelja mlađe publike (od 18 do 29 godina) gledalo televizijske vijesti, a danas to čini manje od 30 posto. Stoga Jeff Jarvis zahtijeva "hrabre, nove vizije" za televiziju budućnosti. Ovaj profesor novinarstva ugostio je televizijske reportere, producente, studente, poduzetnike i znanstvenike sa sveučilišta, kako bi zajedno promišljali budućnosti ovog medija.

"Hrabre, nove vizije"

"Ne želimo pokopati televiziju, već ju iznova otkriti", rekao je Jarvis okupljenima. Novinski izdavači su, smatra on, počeli očajnički razmišljati o novim mogućnostima kada je već bilo prekasno, a televizija, prema njegovom mišljenju, mora djelovati prije nego se počne očajavati. Prema geslu: kukanje i psovanje je zabranjeno! Umjesto "razglabanja" o starom sustavu, svaki sudionik razgovora dobio je pet minuta da propagira svoju ideju.

Jenni Hogan je dugo godina bila voditeljica. Ona predlaže igru televizijskih vijesti u kojoj su gledatelji i voditelji u interakciji. Televizijski reporter Mark Briggs vjeruje pak u personalizirane televizijske vijesti i smatra da se inovacije mogu postići jeftinom tehnikom.

Riyaad Minty izgradio je platformu društvenih medija za arapsku televizijsku postaju Al Jazeeru. Njega zanima kako gledatelji korespondiraju s televizijskim vijestima. "Kako mogu vijesti učiniti mobilnijima i poticati diskusiju", pita se Minty.

Važnost dijaloga s gledateljima ističe i Tom Keene, voditelj Bloomberg Newsa. On čak vjeruje da je to jedino što gledatelji žele: "Testirali smo to uvijek iznova. Ne žele ništa drugo", zaključuje Keene.

Vijesti moraju postati osobnije

Dva pojma u diskusiji uvijek iznova spominju: "osobno" i "društveno". Pojmovi se odnose na kratke vijesti posebno skrojene za korisnike, koje se mogu lako širiti preko društvenih mreža i o kojima se može raspravljati. Prijedlozi sudionika sežu od aplikacija za mobitele ili mobilne uređaje preko koncepata emisija za "klasičnu" televiziju pa sve do novih tehničkih pomagala.

TouchCast je, na primjer, program pomoću kojega reporteri preko iPada mogu proizvoditi vlastite emisije vijesti - neka vrsta televizijskog studija koji može stati u aktovku, uključujući i prompter za reportera. "Znanje reportera je idealno za formate zabavnog karaktera", objašnjava Edo Segal, koji je sudjelovao u osmišljavanju TouchCasta.

"Kažemo 'proguglaj ovo' ili 'pogledaj na YouTubeu' ili 'Jesi li čuo za ovo?'", kaže Segal. TouchCast bi ove izraze trebao "prevesti" u video-jezik. Internetski sadržaji kao što su karte, internetske stranice ili "tweetovi" bi se izravno integrirali u video.

Ukoliko korisnik želi nešto pobliže pogledati, može jednim klikom otvoriti karte ili internetske stranice i interaktivno ih koristiti. U Velikoj Britaniji se BBC-jev kanal vijesti već koristi ovaj sustav.

Novinarstvo kao proces?

Puno je prašine digla u nudi još jedna ideja, koju Vice News već primjenjuje od početka ožujka. Ovaj portal je informativna platforma tvrtke Vice u New Yorku. "Mi zaranjamo u priču i povlačimo ljude za sobom dok se ona razvija, umjesto da na kraju pred njih istresemo naš zaključak", kaže Jason Mojica, glavni urednik Vice Newsa.

Vice je prije 20 godina osnovan kao punk-magazin i danas je poznat po svojim člancima "izbliza". Mojica je uvjeren u ovaj koncept: "Promatrati naše novinare dok otkrivaju što se zapravo događa je jednako važno kao i ono što su oni na kraju otkrili."

Ovisno o priči, to može otići daleko, čak predaleko, upozoravaju kritičari. Za prilog "Inside ISIS" novinari Vicea pratili su borce Islamske države (IS) i dali puno medijskog prostora njihovim uvjerenjima. Na taj način je Vice News mogao poslužiti IS-u kao propagandni kanal, kritizirao je jedan novinar New York Timesa ovaj projekt tijekom rasprave o budućnosti televizije.

Novinarstvo "izbliza" privlači mlado gledateljstvo

S time Vice dopire posebno do mladih ljudi koji okreću leđa "klasičnoj" televiziji, ali surađuje i s televizijskim postajama kao što je američki kabelski kanal HBO ili Spiegel TV u Njemačkoj. Jeff Jarvis želi znati zašto si takva tvrtka s "mladenačkim" imidžom veže za nogu uteg starog televizijskog svijeta? "Zašto ljudi pljačkaju banke?", uzvraća mu Mojica. "Jer se tamo još uvijek nalazi novac. S televizije se može još puno toga odnijeti."

Navodno je 2012. Vice napravio 175 milijuna dolara prometa. Ako je vjerovati osnivaču Shaneu Smithu, tvrtka ubire maržu od 34 posto. U slučaju da sutra televizija nestane, Viceu ostaje zajednica fanova na društvenim mrežama.

Viceu je samo prilog "Inside ISIS" u mjesec dana donio tri i pol milijuna pregleda na YouTubeu. S pet milijuna pretplatnika, Vice se nalazi među prvih sto YouTubeovih kanala, što je prilično jak argument u marketinškim pregovorima.

Treba li novinarstvo okrenuti naglavačke?

Njujorško Gradsko sveučilište želi bolje iskoristiti potencijal društvenih skupina koje koriste i ne koriste internet. Čak planira pokrenuti novi studijski smjer pod nazivom "Društveno novinarstvo". "Moramo se odmaknuti od proizvodnje gotovih proizvoda. To više nije model po kojemu se traže informacije. Novinarstvo je uslužna djelatnost za društvo", kaže Jeff Jarvis.

Kako bismo to postigli "novinarstvo moramo okrenuti naglavačke", uvjeren je Jarvis. Društveno novinarstvo mora konačno upoznati zajednicu za koju radi, kaže Jarvis, a tek onda početi proizvoditi sadržaje.