Kako pomoći djeci da budu tjelesno aktivnija

Unatoč značajnim dokazima o blagodatima tjelesne aktivnosti za djecu, većina djece u Sjedinjenim Američkim Državama ne pridržava se preporuke o 60 minuta tjelovježbe dnevno. Novo istraživanje koje je proveo tim sa Sveučilišta u Tennesseeju otkrilo je specifične metode (i njihovo približno trajanje) koje mogu pomoći djeci da dnevno budu aktivni onoliko koliko je preporučljivo.

Rezultati različitih pristupa, od obveznog tjelesnog odgoja u školi do promjena u projektiranju dječjih igrališta, objavljeni su u časopisu American Journal of Preventive Medicine, a istraživanje je financirano u sklopu programa Active Living Research zaklade Robert Wood Johnson.

„Škole i zajednice općenito imaju važnu ulogu u poticanju djece da ostanu aktivna i zdrava", izjavio je David Bassett, profesor na odjelu za kineziologiju, rekreaciju i sportske studije Sveučilišta u Teksasu. „Ova informacija može pomoći zakonodavnim tijelima, predstavnicima škola i drugim nadležnim osobama u donošenju odluka koje će unaprijediti tjelesnu aktivnost kod mladih."

Basset i njegovi suradnici tijekom istraživanja su proučili više od 85 prethodnih studija koje su procjenjivale tjelesnu aktivnost kod djece - poput hodanja ili vožnje biciklom do škole, intenzivnije nastave tjelesnog odgoja u školi ili odlazaka u parkove - korištenjem akcelerometara, pedometara, uređaja za praćenje rada srca ili izravnim promatranjem.

Rezultate svake studije potom su pretvorili u standardizirane parametre potrošnje energije, a zatim su odredili prosječne vrijednosti kako bi procijenili trajanje umjerene, odnosno intenzivne, tjelesne aktivnosti kod djece. Nakon toga su ponudili nekoliko načina koji bi djeci mogli pomoći da budu aktivni onoliko koliko im se i preporuča, poput hodanja ili vožnje biciklom do škole, tjelesne aktivnosti tijekom odmora u učionicama, druženja u parkovima, prilagodbe školskih programa i sl.

Značaj tjelovježbe još više dolazi do izražaja kad se uzme u obzir istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism (JCEM) Endokrinološkog društva (The Endocrine Society), koje ukazuje na to da bi tjelovježba mogla imati ključnu ulogu u suočavanju djece sa stresnim situacijama.

Tijekom tog istraživanja pokazalo se da u djece koja pretežno sjede i manje se kreću u stresnim situacijama dolazi do povišene razine kortizola - hormona povezanog sa stresom. Kod djece koja su bila najaktivnija zabilježeno je malo povišenje kortizola ili povišenja nije ni bilo. „Rezultati istraživanja ukazuju na to da tjelesna aktivnost ima utjecaj na psihičko zdravlje smanjujući utjecaj uzročnika stresa na djecu, koji se javljaju npr. prilikom javnih nastupa", izjavio je Silja Martikainen sa Sveučilišta u Helsinkiju, glavni autor ovog istraživanja koje je prvo povezalo tjelesnu aktivnost i promjenu u razini hormona povezanih sa stresom kod djece.

To kohortno istraživanje je pratilo tjelesnu aktivnost i razinu kortizola kod 252 osmogodišnje djece. Ona su na zapešćima nosila akcelerometre za mjerenje tjelesne aktivnosti, dok je razina kortizola mjerena iz uzoraka sline. Djeca su bila podijeljena u tri skupine - skupinu s najaktivnijom djecom, skupinu sa srednje aktivnom djecom i onu s najmanje aktivnom djecom, a da bi se izmjerile reakcije na stres, morala su rješavati zadatke iz aritmetike ili pričati priče. Kod najaktivnije djece, koja su vježbala jačim intenzitetom i u dužem vremenskom razdoblju, zabilježene su najniže promjene razine kortizola tijekom stresnih situacija.

„Očito je kako postoji veza između psihičkog zdravlja i tjelesne spreme, no priroda te povezanosti još nije do kraja otkrivena", izjavio je Martikainen. „Rezultati istraživanja upućuju na to da tjelovježba jača psihičko zdravlje reguliranjem promjena u razini hormona tijekom stresnih situacija."