Kako napisati oporuku

Pisanjem oporuke poštedjet ćete svoje nasljednike mnogih briga i troškova. Nije riječ o morbidnoj temi već o stvarnoj potrebi. Svi ćemo jednom otići s ovoga svijeta, a natezanje nasljednika nakon naše smrti neće pomoći u želji da nam život ostane zapamćen kao sređen i ispunjen.

Postoje na internetu različiti savjeti kako napisati oporuku. Odvjetnik Borislav Kraljevski dao je nekoliko korisnih savjeta koji će vam pomoći i razjasniti što je oporuka i kako se piše.

Najjednostavniji i najjeftiji način za poslovno sposobne i pismene osobe jest na komadu papira vlastoručno napisati oporuku i to tako da prvo navedete Vaše osobne podatke, potom podatke o imovini koje ste vlasnik, te završno kome za slučaj svoje smrti ostavljate navedenu imovinu, navodeći točne podatke nasljednika.

Ukoliko se ne želite opterećivati navođenjem zemljišno knjižnih podataka poput broja zemljišno knjižnog uloška, broja zemljišno knjižne čestice, naziva katastarske općine ili naziva banke i broja štednog računa, dovoljno je napisati kako u slučaju smrtnog slučaja svoju svu pokretnu i nepokretnu imovinu ostavljate dolje navedenim osobama.

Na oporuci je također nužno navesti datum njena sastavljanja te ju vlastoručno potpisati. Takva se oporuka zove vlastoručna oporuka te se može pohraniti kod rođaka, prijatelja, odvjetnika, javnog bilježnika ili na sudu.

Osim takve postoje i druge vrste oporuke, primjerice ona pisana pred svjedocima, u tom je slučaju oporuka pisana na pisaćem stroju ili računalu, a ne rukopisom, te su potrebni svjedoci koji svojim potpisom potvrđuju da je oporučitelj autor oporuke. U ovom je slučaju nužno navesti način na koji je potvrđen identitet oporučitelja i svjedoka, tj. njihovi osobni podaci.

U slučaju invaliditeta u obliku sljepoće ili gluhonijemosti te u slučaju da ste kao oporučitelj u nemogućnosti sastaviti oporuku zbog nekog drugog razloga poput nepismenosti, oporuku možete sastaviti u formi javnobilježničke isprave kod javnog bilježnika ili u formi sudske oporuke kod Općinskog suda u vanparničnom postupku.

Što se pak tiče uvjeta koji se navode u oporuci, oni ne smiju biti protivni moralu i zakonskim propisima. Na primjer, ne možete uvjetovati svog oporučnog nasljednika da će vas moći naslijediti, ako nekog ubije, tjelesno ili duševno povrijedi i slično.

Što se nužnog dijela tiče radi se o kompleksnoj temi koja se najjednostavnije može objasniti primjerom. Oporučitelj na ime ne može dijelom svoje imovine raspolagati na štetu svojih zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda.  Na primjer, ako autor oporuke ima dvoje djece iz prvog braka, a oporukom svu svoju imovinu ostavlja drugoj ženi, njegova su djeca oštećena u nužnom dijelu. Nužni dio predstavlja polovinu zakonskog dijela koji bi inače zakonskom nasljedniku pripao da nema sporne oporuke. Kako bi sve bilo pravilno prema zakonu o nužnom dijelu, u našem bi primjeru maćeha, i svako dijete morali naslijediti 1/3 dijela ukupne imovine.

Kako je oporukom sva imovina ostavljena samo ženi, djeca su oštećena u nužnom dijelu koji iznosi za svakog od njih 1/6 dijela imovine. Djeca takvu oporuku mogu uspješno osporiti.