Kako liječiti astmu u dječjoj dobi?

Kad se astma počne manifestirati kod male djece zasigurno će im pokvariti kvalitetu življenja.

Kod takve  djece često na vidjelo iziđu određeni „nedostatci" u usporedbi s ostalim vršnjacima i u školi. Stoga je važno naučiti ih kako se nositi s astmom preko igre; to je jedini način da im djetinjstvo bude koliko toliko sretnije i kvalitetnije.

Problem s astmom u dječjoj dobi je sljedeći-roditelji često ne dobiju pravilne informacije od liječnika i zanemaruju ozbiljnost te bolesti.

To treba gledati u svjetlu istraživanja kojeg je prezentirao Europski Kongres za bolesti dišnog sustava, a čiji rezultati ukazuju na to da se dvoje od troje djece koja imaju astmu liječi na krivi način.

Liječnici često znaju tvrditi da je sve u redu s dišnim putevima (čak i ako je astma u pitanju) što može biti slučaj, ali ne mora značiti da će tako i ostati. Mora se uzeti u obzir i važnost sporta, igre i trčanja u razvoju djeteta. Sve te aktivnosti mogu biti ometane zbog problema s disanjem.

Room to Breath ili Soba za disanje naziv je istraživanja koje je uključivalo 1284 roditelja i 943 djeteta u dobi od 4 do 15 godina u šest zemalja-Velikoj Britaniji, Južnoj Africi, Nizozemskoj, Grčkoj, Mađarskoj i Kanadi.

Rezultati su porazni - čak 69 posto djece izbjegava sportske aktivnosti zbog problema s astmom, 42 posto redovito propušta nastavu, jedna petina ispitanih se ne viđa s prijateljima često, jedna od pet obitelji smanjuje izlaske i druženja.

Žalosno je da je 10 posto djece izloženo ismijavanju ili zlostavljanju od strane vršnjaka zbog astme. Samo 6 posto roditelja smatra kako je stanje njihove djece s astmom ozbiljno, a stvarnost je sasvim drugačija. Jednoj četvrtini djece morala se pružiti hitna pomoć u proteklih 12 mjeseci.

Jedan od ključnih problema je, prema riječima švicarskog pedijatra Johannesa Wildhabera, manjak komunikacije s pacijentima. On kaže da je potrebno bolje informirati i roditelje, ali i samu djecu o njihovom stanju da bi im bilo jasnije zbog čega je važno držati se liječničkih uputa.

Drugi problem je taj što astmu kod djece nije lako dijagnosticirati. Simptomi su problemi u disanju, kihanje, kašljanje, ubrzano disanje, dahtanje, osjećaj pritiska u plućima. No, za potpunu dijagnozu potrebna su testiranja poput spirometrije.

Pa čak i kad se dijagnosticira astma, valja uzeti u obzir da se radi o kroničnom poremećaju koji se ne može izliječiti. Barem za sad. Ono što se može je ublažiti problem, a to se radi svakodnevnom terapijom i određenim postupcima.

Uzimanjem lijekova bolest se može donekle kontrolirati. Lijekovi postoje u vidu pilula, sprejeva no terapija je uvijek individualna i ovisi posebno o svakom pacijentu te se donosi u dogovoru s liječnikom.

Upravo zbog njenog kroničnog karaktera, djecu treba naučiti da se s astmom bore preko igara i igranja jer su to aktivnosti kojima se djeca najradije bave.

Najbolje i najkorisnije za djecu koja imaju astmu je da shvate kakav problem imaju te kako se nositi s njim, no realno gledajući to ih nije baš lako naučiti. U pojedinim bolnicama i pedijatrijkim centrima su stoga pokušali upotrijebiti igru.

Sprejevi, pilule, medicinske sprave postaju igračkama, „prijateljskim objektima" koji djeci donose mnogo dobra. Na taj način se djeca navikavaju na lijekove i pumpice te ih počinju smatrati nečim sasvim normalnim i svakodnevnim.

Stvaranje navike redovitog korištenja lijekova ključan je faktor za uspješnu borbu s astmom već od malih nogu.