Kako je Franjo Arapović popio bananu

Franjo Arapović ostat će zauvijek u kolektivnom pamćenju Hrvata kao košarkaš koji je klasičnim NBA-ovskim slam dunkom doveo hrvatsku reprezentaciju u vodstvo 25-23 protiv prvog i najvećeg Dream Teama na Olimpijskim igrama u Barceloni. Njegova karijera trajala je dugo, godinama je odrađivao posao po manjim talijanskim klubovima i povukao se u zasluženu mirovinu.

Narodski čovjek, Hercegovac bez mane i straha pojavio se i na prvom Saboru HDZ-a i dao javnu podršku Franji Tuđmanu, što je na kraju rezultiralo i instalacijom u klupe Hrvatskog sabora. Zastupnik Arapović posvetio se onome što zna, sportu i djeci, i njegovo je ime tek tu i tamo dolazilo u novine.

No, kako mu se znalo često dogoditi na terenu, upravo je i u politici napravio grešku u koracima. U žaru igre uzeo je loptu i prošetao s njom jedan korak više nego što je dozvoljeno. Ovoga puta susreo se sa sucem koji je ujedno i tužitelj i porota, i po kratkom postupku je izbačen iz igre. Zašto? Zato što je javno pružio podršku prijatelju, bivšem ministru znanosti Draganu Primorcu u njegovoj predsjedničkoj kampanji.

Taj isti Primorac je također upravo izletio iz HDZ-a naglavačke, iako je dobar dio svoje ministarske karijere proveo kao nestranačka osoba, da bi u HDZ ušao neposredno pred izbore 2007. godine i predvodeći listu za dijasporu zaradio pet mandata u Saboru.

Uz njih dvojicu, ista je sudbina snašla i Milana Bandića, koji je nakon mjeseci natezanja javno objavio kandidaturu i po shemi „kršenja Statuta" ekspresno nestao iz članstva SDP-a. Sada sva trojica, slobodni kao ptice, kreću u utrku za najvažniju nestranačku osobu u Hrvatskoj.

SDP se ovdje pokazao prilično liberalan, jer ista sudbina nije snašla simpatizere Milana Bandića, barem još nije javno objavljeno da su Ljuština i ostatak Bandićevog stožera, zajedno s Ivicom Pančićem, dobili cipelu.

U HDZ-u je situacija ipak drugačija, pa je tako javno iskazivanje naklonosti kandidatima koji su se drznuli pomisliti da je njihovo demokratsko pravo kandidirati se na izborima protiv osobe koju je osobno Sanader proglasio novim predsjednikom Hrvatske, a Jadranka Kosor amenovala odluku postalo opasna rabota koja te trenutno briše iz članstva. Franjo Arapović je zbunjen i vjerojatno prilično tužan, jer je od samog početka u HDZ-u i služio je kao lutak u izlogu cijelu svoju političku karijeru.

Da je u Americi, karijera bi mu tek počela, jer bi ga u trenu dovabila neka multinacionalka na savjetničko mjesto u upravi i nastavio bi se slikati kao važna osoba i šarmirati poslovne partnere svojim čuvenim smislom za humor. U Hrvatskoj, može se jedino nadati da bi neuspjeh Hebranga na izborima mogao uzrokovati dovoljno snažne potrese u stranci da se ponovno otvore vrata i njemu. No, kako ima 2,15, nije sigurno da bi mogao proći kroz njih ...

Ionako je svoju sportsku slavu u političkom smislu uspio iskoristiti kao i velik broj hrvatskih sportaša. Vjerojatno smo jedina zemlja u kojoj sportski uspjeh garantira položaj bez obzira na stručnost pa će oni sretniji zasjesti u saborske klupe, a oni malo manje sretni na čelo brojnih agencija, društava, klubova...

Tko nema u glavi, ima u nogama  - ne vrijedi za Hrvatsku

Glorifikacija sportaša koji su, nekim čudom, uspjeli završiti fakultet u Hrvatskoj je prilično izražena, pa su tako svjetska čuda naš loptogurački izbornik Bilić, inače diplomirani pravnik, i njegov kolega po diplomi Mario Ančić. Bitno veća količina košarkaša i vaterpolista pribavila je putem diplome Ekonomskog fakulteta, no stariji se studenti dobro sjećaju scena iz kafića gdje su "sportski talenti" čekali jednog osebujnog brkatog košarkaškog suca da se pojavi s indeksima.

Iznimke su dečki koji su svojim sportskim talentom zaslužili stipendije na američkim sveučilištima i tamo stvarno zapeli i završili faksove, spomenimo samo Kožulja i Draganju koji su diplomirali na prestižnom Berkeleyu. Ostatak ekipe krenuo je graditi karijeru u kombinaciji faksa i politike, kao Perica Bukić, i na kraju se uhljebiše na visoke funkcije, a da njihovo znanje izvan matičnog sporta nikad nije pošteno provjereno. Franjo Arapović nije se uspio ubaciti među njih, njemu je za Sabor bila dovoljna i srednja škola.

Simpatični div i nije baš tako simpatičan

No, da priču o "tužnom divu" ispričamo do kraja, u hadezeovskim se kuloarima pričalo da je upravo Arapović bio najsigurnija veza za dolazak do Primorca, a posljedica tog intimnog odnosa su brojni kadrovi koji ne samo da nemaju veze sa znanošću i obrazovanjem, nego je upitna njihova kvalifikacija za bilo što. Prijateljsko kadroviranje dovelo je policajce na mjesta savjetnika ministra, omogućilo im pisanje prijedloga zakona i drmanje tržištem trajnog obrazovanja.

Pogodovanje zastarjelom sustavu pučkih otvorenih učilišta prave je rezultate pokazalo nedavno, kada je ravnatelj najvećeg u lisicama odveden iz prostorija uz optužbe za nepotizam, prodavanje diploma, ostvarivanje znatne protupravne materijalne koristi i nenamjensko trošenje sredstava na vlastite prohtjeve i užitke.

Europska Unija je početkom Primorčevog prvog mandata završila projekt cjeloživotnog obrazovanja uloživši 25 milijuna eura u izradu sve potrebne dokumentacije, da bi Primorac to potpuno zanemario i sa svojim kamaradima koje mu je doveo Franjo Veliki napisao zakon primjeren Butanu ili Čadu pred pedeset godina. U glavi njegovih savjetnika Hrvati su polupismen zatucan narod koji treba u srednjim godinama naučiti abecedu i kvalificirati se za vozače, bravare i montere centralnih grijanja. Društvo znanja, nema što ....

Hrvatska će se teško i dugo oporavljati od HNOS-a i Agencije za obrazovanje odraslih kada ih netko napokon redefinira i postavi na zdravorazumske osnove temeljene na svjetskim iskustvima. Društvo znanja, omiljena Primorčeva floskula, zaživjet će tek s novim ljudima i novim idejama, pa bi činjenica da Primorac svoj "rad" želi nastaviti na Pantovčaku trebala ozbiljno zabrinuti potencijalne glasače.

Žalosno je da veličina može varirati i da sustav omogućava ljudima napredovanje preko njihovih objektivnih mogućnosti. Još je žalosnije da davno zaslužene kazne stižu tek kada pređeš finu liniju koju su postavili politički moćnici ili napraviš grešku u koracima kao Franjo Arapović. Njemu ostaje nada da će Primorac stići do Pantovčaka, a nama da će ga tamo odvesti autobus, a ne službeni automobil...