Josipina starinska kuhinja

Hrvatska je javnost složna u mišljenju da se Josipa Pavičić pokazala kao jedna od psihički najstabilnijih i praktično najkorisnijih sudionika 'Farme'. Josipa je među farmerima upravo zasjala svojom kulinarskom vještinom, uspijevajući od ničega napraviti nešto, i to nešto fino.

U prva dva tjedna snalazila se sa samo tri kile brašna i onime što je mogla pronaći u vrtu. Nisu imali čak ni mlijeka ni jaja. 

- Zamislite kuhinju iz 19. stoljeća, brašno, šećer, sol, svinjsku mast, štednjak i radni stol. Usto, zamislite 14 -ero ljudi koje treba nahraniti, a koji su navikli na normalan život i suvremenu prehranu - priča Josipa. No, Yo se u tim ekstremnim uvjetima odlično snašla. Usavršila je razne načine pripreme krumpira i ‘grah na sto načina’, a kad su dobili ostatak namirnica, bila je to prava revolucija.

Iskustvo s Farme poslužilo je Josipi kao inspiracija za pisanje vlastite kuharice od pedesetak jela, koja su redom, kako kaže, ‘prijeratna’. Osnovne namirnice su grah, krumpir i razno povrće, a mesa, uz izuzetak jednog jela s pancetom, uopće nema. Budući da osobito voli dizana tijesta, važno mjesto u kuharici zauzeli su i uštipci, pogače, orahnjače, roščići i razne druge poslastice.

Glavni uzor - baka

Strast za kuhanjem kod Josipe se razvila vrlo rano, oko desete godine. U tome je važnu ulogu imala njezina majka, ali osoba koju najčešće spominje u tom kontekstu je njena baka. To je bilo normalno za svaku djevojčicu. Nije se radilo ni o kakvom pritisku, jednostavno se podrazumijevalo- prepričava svoja prva iskustva u kuhinji. Josipina baka, koja živi u Škabrnji, i dan danas u vrtu uzgaja razno povrće, od kojeg radi zimnicu i zamrzava ga. Tu je naviku prenijela i na svoju unuku.

Josipa tako radi sve što i svaka tradicionalna hrvatska domaćica - kiseli, blanšira i zamrzava prirodno bakino povrće te od njega svojoj obitelji priprema zdrava jela. Na taj se način ne treba pretjerano zabrinjavati oko GMO proizvoda i štetnih dodataka. Prirodno uzgojeno povrće zauzima kraljevski dio trpeze, a izbjegava se sve što je dokazano nezdravo. 

- U mojoj kući nema fast fooda, a izbjegavam i bijeli kruh te bijelo brašno, kao i bijeli šećer. Za rižoto, koji jako volim pripremati, koristim integralnu rižu. Moj suprug još uvijek voli pojesti bijeli kruh i bijela peciva, ali ja mu nastojim podmetnuti barem kukuruzna- opisuje Yo.

Josipin savjet za početnikeKuhanje je stvar ljubavi. Ako imate ljubavi za kuhanje nećete imati problema. Važno je znati prepustiti se, pratiti vlastite želje i ukus. Eksperimentiranje je sastavni dio kuhanja i ne trebate se bojati. Iskušavajte nove recepte i ne zaboravite - na greškama se uči.  'Ratne' kaše

U slučaju da se obistine najcrnje prognoze o krahu svjetske ekonomije i masovnoj neimaštini koja bi uslijed toga nastala, uz Josipine recepte nećemo ostati zatečeni. Postoje načini kako se nositi s neimaštinom. Stariji ljudi sjećaju se doba kada se meso jelo jednom tjedno ili čak jednom mjesečno, a improvizacija je u kuhinji bila ključna riječ. U spektru svojih specijaliteta, Josipa ističe ‘ratne kase’, recepte koji se svode na reciklažu starog kruha. Svinjsku mast, ipak, u pravilu zamjenjuje uljem.

Zvijezda Dolca

Na tržnici Dolac, kamo odlazi jednom tjedno u veliku nabavku namirnica, Josipa je ne samo zvijezda, nego i cijenjeni kupac. Svi je prepoznaju, ali i poštuju zbog njezina dokazanog kulinarskog umijeća. To će ona njima sada skuhati na 'Farmi', šale se prodavači dok se Josipa prijazno smješka i iskusnim okom locira najprirodnije namirnice.

Ne treba ni gledati ove jagode, one nisu dobre. Sve što najbolje izgleda nije pravo- znalački mi šapće izmedu štandova. I dok radimo završne fotografije za naslovnicu pokraj kipa kumice na Dolcu, prilazi nam engleska turistkinja i moli Josipu da joj posudi svoju košaru kako bi i sama mogla imati takvu fotografiju. Kako i ne bi, kada košara puna probranog prirodnog povrća uistinu postaje nešto što vrijedi fotografirati za uspomenu.

Gastro upitnikRiba ili meso?
Riba jer se osjećam bolje nakon što pojedem ribu. Vjerojatno je razlog psihološke prirode.

Slano ili slatko?
Slano. Slatko mi je važno samo tijekom onih dana u mjesecu, kada svaka žena ima potrebu barem za čokoladom.

Čaj ili kava?
Kava, ali to ne znači da ne volim čaj. Posebno mi je drag čaj od mente.

Najdraže jelo?
Škampi na buzaru i matovilac.

Najomraženije jelo?
Fileki. To nisam kuhala nikad, niti ću ikada kuhati.

Kada je riječ o pripremi graha, Josipa koristi samo onaj prirodni. Za konzervirani grah u njezinoj kuhinji nema mjesta. Prirodan grah iz vrta njene bake u Škabrnji namače se cijelu noć, a umjesto zaprške Josipa u omiljenom receptu za grah koristi naribanu mrkvicu, celer i peršinov korijen ili raskuhani krumpir. Brašno je nešto što bi trebalo maksimalno izbjegavati, savjetuje Josipa dok na placu kupuje domaća jaja koja su izlegle kokoši koje još uvijek nesmetano trčkaraju po seoskim dvorištima i hrane se kukuruzom i travom.

-  Sada znate kako je nama koji živimo na selu. Težak je to život-  govori kumica kojoj je Josipa stalna 'klijentica'. Znala sam ja to i prije - odgovara im Josipa, ali zbog svoje glamurozne pojave uglavnom nailazi na nevjericu. 

Jedan od recepata koji je našao svoje mjesto u kuhinji Josipe Pavičić su obična peciva punjena čokoladom. Za njih je inspiraciju dobila kada su na farmi dobili samo jednu čokoladu za kuhanje. - Razlomili smo je na male komade, a od brašna i vode, s obzirom da uglavnom nismo imali ni mlijeka ni jaja, napravili peciva koja smo punili čokoladom.

Bila je to prava gozba, s obzirom na škrtost namirnica koje smo imali na raspolaganju. Osim toga, Josipa se izvještila u pripremanju farmerskih kiflica, roščića, raznih peciva čija je glavna odlika jednostavnost pripreme, vrlo malo potrebnih namirnica i naravno jeftina priprema.