Je li Zapad naučio lekcije iz Afganistana i Iraka?

Scenariji 11. rujna 2001. godine i 13. studenog 2015. godine su slični: islamisti su izvršili napad u jednoj zapadnoj državi, najstrašniji napad u povijesti te zemlje. Nakon šoka i užasa uslijedio je bijes, a teroru je objavljen rat.

Međutim, 14 godina nakon napada na Svjetski trgovinski centar u New Yorku, ratova u Afganistanu i Iraku i uspona tzv. „Islamske države", bilanca rata protiv terora je očito loša.

"Politički odgovorne osobe očito nemaju volje učiti iz grešaka napravljenih u prošlosti", kritizira stručnjak za Bliski istok Michael Lüders i ukazuje na intervencije u Afganistanu i Iraku. Akcije zapadnih država u zemljama islamskog svijeta nisu doprinijele stabilnosti nego su pospješile njihov raspad.

Milicija koristi politički vakuum

Jochen Hippler, stručnjak za Bliski istok sa Sveučilišta u Duisburgu je sličnog mišljenja. „Irak je od brutalne diktature prerastao u najveće svjetsko leglo terorizma", smatra Hippler. Politički vakuum koji je nastao u Iraku i Siriji popunjava teroristička milicija „Islamska država". Islamska država se istovremeno širi i u Libiji.

Belgijska mladež u 'svetom ratu'

Vojne intervencije Zapada su na početku bile uspješne. „One u pravilu svoje izravne vojne ciljeve veoma brzo postignu: svrgavanje s vlasti talibana u Afganistanu, svrgavanje Saddama Husseina u Iraku ili Muamera Gaddafija u Libiji", kaže Hippler.

Međutim, naizgled dobri rezultati brzo se pretvore u nešto drugo. Nakon napada u Parizu mnogo toga ukazuje na to da su međunarodna zajednica u cjelini, a posebno Zapad, ponovili greške napravljene u proteklih nekoliko godina. Francuska je pojačala svoje zračne napade na položaje džihadista u Siriji i Iraku. Predsjednik Francois Hollande želi vojno pobijediti „Islamsku državu" i od Moskve do Washingtona mobilizira saveznike kako bi ojačao koaliciju protiv terorističke milicije.

Britanski parlament je većinom glasova zastupnika podržao sudjelovanje Velike Britanije u zračnim napadima u Siriji. Njemačka će podršku u borbi protiv „Islamske države" iskazati slanjem borbenih aviona Tornado i ratnog broda s 1.200 vojnika.

U džihadističkoj klopci

Stručnjak za Bliski istok Lüders upozorava na opasnost slanja kopnenih trupa u Siriju. „To ne vodi ničemu jer IS slijedi jasnu strategiju, a to je da zapadne države uvuče u kopneni rat u kojem ne mogu pobijediti", kaže Lüders i dodaje da neka regularna vojska još nikada nije uspjela pobijedi gerilske trupe.

„Iako je očito koju strategiju slijedi 'Islamska država', zapadne vođe padaju u tu klopku. U najboljem slučaju se može pokušati sprečavanje širenja zone utjecajne terorističke milicije", mišljenja je Lüders koji smatra da su zračni napadi u znatnoj mjeri postigli taj cilj.

Gdje je sunitska oporba?

„Vojne operacije u borbi protiv „Islamske države" brzo dođu do svojih granica. Prije svega je važno uključivanje važnih grupacija stanovništva u Siriji i Iraku", kaže Wolfgang Richter iz Zaklade za znanost i politiku (SWP) u Berlinu.

Osim toga je potrebna sunitska antiteza IS-u, tvrdi on. „Ako se IS probije sa svojom filozofijom i ako Zapad zaista ne riješi probleme i dopusti povratak takozvanih svetih ratnika, onda će se suniti ili priključiti IS-u ili će se utemeljiti neka slična organizacija", kaže Richter.

Jochen Hippler smatra da Zapad u Siriji ima veoma ograničene opcije djelovanja. „ Može se povećati humanitarna pomoć kako bi se ublažile nevolje građana koje proizlaze iz konflikta", kaže ovaj politolog i nastavlja: „Druga stvar je da se kroz međunarodne diplomatske mjere barem pokuša da se iz inozemstva ne dolijeva ulje na vatru".

Nada u pregovore u Beču

Ako ništa drugo, barem je na vidiku plan političkog rješenja. Predstavnici 17 država su se sredinom studeog u Beču dogovorili da se, što je prije moguće, postigne primirje između Assadovog režima i umjerenih pobunjeničkih grupa.

Pod pokroviteljstvom UN-a bi do sredine 2016. godine trebala biti formirana prijelazna vlada koju bi činili predstavnici aktualnog režima i oporbe. 18 mjeseci kasnije bi trebali biti održani izbori na kojima bi svog glasi mogli dati i milijuni izbjeglica. Bio bi to prvi ozbiljni korak u borbi protiv „Islamske države".