"Ja sam eko-grešnik pokajnik"

Odakle dolazi zlato od kojega je napravljen vaš vjenčani prsten? A miš vašeg računala, pamuk od kojega je vaša majica, 'fair-trade' kava u vašoj smočnici?

Kako bi pronašao odgovore na ta i brojna slična pitanja Fred Pearce, novinar Guardiana, Independenta i New Scientista za koji vodi i blog Fred's Footprint, proputovao je više od 180 tisuća kilometara kroz dvadeset zemalja. Rezultat puta bilo je 22,5 tona CO2 - za koje je Climate Careu platio 187 eura - i knjiga "Ispovijesti ekološkog grešnika: Putovanja u potrazi za mjestom od kuda moje stvari dolaze" (Confessions of an Eco Sinner: Travels to Find Where My Stuff Comes from). Putovao je kroz južnoafričke rudnike, polja pamuka u Uzbekistanu i kineske tvorničke gradove i tragao za računalom koje je bačeno u Londonu da bi bilo iskorišteno u jednoj školi u Keniji.

Sve ovo može biti previše za vas ako se smatrate odgovornim konzumentom, ali  poglavlje o pamuku vjerojatno će vam uništiti želju za kupovinom nove odjeće.

"Sve je bolje od pamuka jer je situacija u Uzbekistanu i prije bila strašna, a nakon raspada SSSR-a postala je još gora", kaže Pearce. "Uz to, prestao sam jesti škampe kada sam vidio što se dogodilo s obalnim pojasom Bangladeša. Konzument može doprinjeti borbi protiv globalnog zatopljenja, a pogotovo društvenoj svijesti. Počeo sam jesti grah iz Kenije jer sam vidio da lokalni poduzetnici uzgajaju i eksploatiraju nasade graha na ekološki najprihvatljiviji način."

Politika mora učiniti nešto, kaže Pearce, iako je svjestan da se od nadolazećeg summita u Kopenhagenu ne očekuje mnogo, odnosno ništa.

"Mislim da će nekakav dogovor biti postignut, ali to neće biti dovoljno. Velik dio toga ovisi o Obami: ako uspije kroz Senat progurati zakon o emisiji stakleničkih plinova biti će u poziciji da izvrši određeni pritisak u Kopenhagenu. Dugoročno gledajući ipak sam optimističan", zaključuje Pearce.

Ali čini se kako ipak nemamo dovoljno vremena. Je li to razlog zbog kojega se ne protivite u potpunosti nuklearnim uz obnovljive izvore energije?

"Oduvijek sam mrzio nuklearnu energiju jer njezina kontrola ograničava slobodu. Ali situacija je vrlo ozbiljna i smatram da joj se aktivisti zelenih pokreta ne bi trebali protiviti previše radikalno."

U svojoj knjizi Pearce je opisao Kinu kao zemlju svjetla i mraka. "Kina je najveći svjetski proizvođač energije iz vjetra i zemlja koja prednjači u recikliranju otpada, to su činjenice. Razvoj Kine je vrlo brz, a iako to ima i pozitivne i negativne strane svijetu bi bilo bolje da po pitanju recikliranja uči na njihovom primjeru", kaže Pearce.

Koliko iscrpljujemo naš okoliš?

- Vjenčani prsten

Za izvlačenje zlata potrebnog da bi se izradio jedan prsten potroši se dvije tone kamena, pet tona vode, deset sati fizičkog rada rudara i nepredvidiva količina električne energije.

- Pamuk

Četvrtina svjetskog pamuka dolazi iz Uzbekistana. Posljedice su širenje pustinja oko Aralskog jezera, salinizacija tla i porast smrtnosti djece.

- Računala

Dva od tri računalna miša u svijetu, jedan od četiri laptopa, polovica matičnih ploča i desetina skenera proizvedeni su u kineskom gradu Suzhou.

- Kućanice

Prosječna kućanica u zapadnom svijetu posjeduje robu i kućanske aparate koji su u mogućnosti obaviti posao za koji bi u drevnom Rimu bilo potrebno šest tisuća robova. Danas robovi za nas rade diljem svijeta.

- Škampi

Bangladeš godišnje izvozi 50 tisuća tona škampa. Ta trgovina, koju nadgledaju i vode lokalne organizirane kriminalne skupine, rezultirala je uništenjem ekosustava i osiromašenjem milijuna ljudi.

- 'Ruksak'

Svatko od nas nosi virtualni ruksak u kojem su sirovine za izradu onoga što smatramo svakodnevnim potrošačkim proizvodima. Ruksak na leđima zapadnjaka kroz godinu dana napuni se s 50 tona materijala.

A to je samo 'vrh ledenog brijega'...