Izložba Monike Meglić u Maloj dvorani Galerije Prica

Pandemijska izolacija stavila nas je u poziciju osjećanja i spoznaje istinske samoće svojeg bića, a da bismo slikali „kao da otkrivamo bijelu stranicu života, potrebne su za to avanture svijesti i avanture samoće" (Bachelard). Jake duše i među umjetnicima u tom su periodu pronašle način da se bore s tim stanjem kojemu se nije lako nazirao kraj, kao da smo u prostorno-vremenskom vakuumu koji nas stavlja na posebne psiho-emotivne kušnje.

Monika Meglić radila je za to vrijeme - pa sve do sada - seriju intimističkih akvarela posvećenu stanju i osjećaju izolacije koje je u svojem prostoru i u prirodi proživljavala sa svojim mačkom Peleom, biljkama i pticama. Naglašeni florealni prikazi koje se javljaju kroz motive biljaka ili biljnog ornamenta na akvarelima poput dosljedno primijenjenog horror vacui načela za slikaricu „predstavljaju Prirodu kroz organičku formu, dok je arhitektura prostora ono što predstavlja čovjeka. Otuđenost jednog od drugoga pokušava se pobiti njihovim spajanjem". Spajajući u svakom prizoru autoportret i portret mačka Monika Meglić naglašava koliko joj je u tom vakuumu ljudske interakcije značila bliskost sa svojim ljubimcem te unutrašnjom i vanjskom prirodom. Izolaciju je pratilo i njezino preseljenje u novi kvart, Dubravu, kao i migracija četvoro njezinih bliskih prijatelja iz Zagreba i Hrvatske.

To stanje pojačane osamljenosti, zbunjenosti i melankolije, slikarica kanalizira kroz svojevrstan slikarski dnevnik, u kojemu mačak poprima simbolične konotacije našeg animalnog čuvara, kućnog prijatelja, ali i duhovnog bića koje razumije delikatne ljudske emocije i raspoloženja. I kada drijema ili spava, mačak Pele budno stražari nad njom. Stilizacija florealnih motiva na akvarelima izbalansirana je s autoričinim stanjima i emocijama tog trenutka, dok intenzivno aplicirani - u pravilu cvjetni - motivi tkanina, tepiha, tapeta i zidnih obloga sugeriraju prikrivanje i prevladavanje samoće i izolacije. Ti su florealni motivi većinom izmaštani, no ovdje se pojavljuju kako bi naglasili intenzitet kompleksnog emotivnog stanja slikarice, ali i čežnju za znakovima života oko nje koje biljke također predstavljaju, gotovo prema granici antropomorfiziranja prirode.

Iz teksta predgovora Iva Körbler 

Biografija

Monika Meglić rođena je 1987. u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu 2005. godine i iste godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti na kojoj diplomira 2010. u klasi prof. Duje Jurića. Stekla je zvanje muzejskog pedagoga 2015. godine. Sudjelovala je u realizaciji mnogobrojnih projekata na području mozaika, vitraja, Street Arta i ilustracija. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Od 2018. godine radi u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.