Izložba i performans "Baby Universe" Elene Štrok u Galeriji SC

U sklopu projekta Oni dolaze... predstavljamo umjetnicu Elenu Štrok s izložbom Baby Universe. Izložba će se održati od 28. svibnja do 5. lipnja u Galeriji SC. U petak, 28. svibnja izložba se može pogledati od 18.00 do 21:00, a ostalim danima od 12:00 do 20:00 te subotom od 10:00 do 13:00.

Također, performans naziva Baby Universe održat će se u petak, 28. svibnja u 18:00 i 19:00 te u utorak, 1. lipnja u 18:00.

Promatranje života slično je lunjanju kroz tihu zimsku šumu obgrljenu mekanom, tek jedva nazivom maglom. U njoj susrećemo likove koji pričaju o svojim dogodovštinama koje su se zbile prethodnih proljeća, ljeta i jeseni, na istome mjestu. Svaki od njih govori svoju priču, no šuma i događaji su, objektivno, isti. Kao što kaže Joseph Campbell, svaka velika priča zapravo je jedna te ista priča ispričana kroz različite likove u različito vrijeme i na različit način. U konačnici, istina je u svojoj esenciji jednoznačna i nepromjenjiva

U jednom od svojih intervjua^[1] Campbell spominje kako zbog prirode kulturno-vremenskih postavki u kojima živimo, čovjek ne stiže više stvarati masivno prihvaćene mitološke strukture i arhetipove prijeko potrebne za razvoj pojedinaca, te zaključuje da si možemo pomoći samo osobno stvarajući vlastiti mitološki prostor. Ideja idola nužna je za komparaciju s pomoću koje gradimo vlastitu osobnost. Heroji i idoli utjelovljenje su ideala koje pojedina kultura drži najvišima te potreba za njima nikad nije presahnula, nego je u današnjici prešla na blještave ekrane, bilo u obliku (fiktivnih) likova iz filmova i igara ili pak u obliku slavnih osoba. Znanost je također uvelike preuzela ulogu mitološkog prostora, što samim time mijenja i način na koji čovjek poima sebe. Tu misao dijeli i astrofizičar Joseph Silk, napominjući u poglavlju Cosmologysts and their Myths svoje knjige Cosmic enigmas² sljedeće: „U mnogim pogledima, Veliki prasak je suvremenim kozmolozima isto što su mitovi bili drevnim narodima."^[2]

Performativna epska bajka Baby Universe počiva na temeljima drevnih ideala, utjelovljenima kroz jednostavnu priču u likove planeta suočene s prijetnjom vlastite smrtnosti. Inače svemoćni bogovi / planeti zatekli su se u situaciji nad kojom više nemaju apsolutnu kontrolu, bez obzira na njihova ratnička, misaona ili druga umijeća. Instinkt u svakom od njih budi slabosti koje inače lako kontroliraju. Razrješenje donosi Pluton, božanstvo kojem smrt nipošto nije stran pojam, i u čijim riječima pronalaze smirenu misao koja zaokružuje raspravu. Konačni ishod ostaje nepoznat.

Rad simbolično nagovješćuje uravnoteženje suprotnosti, pomirbu arhetipova, razumijevanje i kalibraciju povremeno nužne svakom pojedincu. Vrativši se u „svoju kuću", svatko će za sebe iz Plutonovih riječi izvući ono što može i želi. Uz dozu humora, Baby Universe postaje memento mori, s naglaskom na pozitivno, ne toliko opterećeno shvaćanje vlastite smrtnosti.

„Nagual Julian mi je običavao pričati (...) o velikim osvajačima, vojskovođama iz starog Rima. Kad su se vraćali u Rim, građani su ih dočekivali velikim pobjedničkim svečanostima priređenima u njihovu čast. Pokazujući blago koje su zaplijenili i ljude koje su pretvorili u robove, slavljenici su se vozili stojeći na svojim bojnim kolima. Uz njih je jahao i rob čija je dužnost bila šaptati im na uho da su slava i sjaj samo prolazni."^[3] ( predgovor, Elena Štrok)