ISIL, Turska i krijumčarenje nafte

Stvar je ozbiljna: Rusija optužuje tursko vodstvo za sudjelovanje u trgovini naftom s terorističkom organizacijom "Islamska država" (ISIL). "Glavni kupac nafte koju je IS ukrao u Siriji i Iraku je Turska", izjavio je zamjenik ministra obrane Anatolij Antonov u srijedu (2.12.) u Moskvi. "Prema raspoloživim podacima, u to su umiješani i političko vodstvo zemlje, predsjednik Erdogan i njegova obitelj." Antonov nije naveo pojedinosti.

Ruski predsjednik Vladimir Putin već je dan ranije, na rubu konferencije o klimi u Parizu, izrekao teške optužbe na račun Turske. On je rekao da Rusija ima informacije prema kojima je nafta s područja pod nadzorom ISIL-a transportirana kroz Tursku. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan te je optužbe odlučno opovrgnuo. "Ako to bude dokazano, čast naše nacije bi zahtijevala da ne ostanem na dužnosti", citirala ga je državna agencija Anadolu.

Erdogan je podršku dobio od američke vojske. "To je groteskno", izjavio je glasnogovornik američkih postrojba u Iraku Steven Warren. "Odlučno odbijamo ideju da Turska na bilo koji način surađuje s IS-om."

Krijumčarenje nafte

Već dugo postoje izvješća o isporukama nafte u Tursku s područja u Iraku i Siriji koja su pod kontrolom ISIL-a. Još u lipnju 2014. je turski pravnik Ali Ediboglu, parlamentarni zastupnik oporbene stranke CHP iz pokrajine Hatay na granici prema Siriji, izjavio da je do tog lipnja u Tursku prodano nafte s IS-ovih područja u vrijednosti od 800 milijuna američkih dolara. I da su posebno za tu svrhu izgrađeni novi naftovodi.

U kolovozu te iste godine je i turski list TARAF izvijestio o krijumčarenju nafte iz Sirije u Tursku. "U međuvremenu dnevna isporuka krijumčarenog dizela iznosi 1.500 tona. To je 3,5 posto dnevne potrošnje u Turskoj", pisao je turski list.

U proljeće 2015. znanstvenici George Kiourktsoglou i Alec D. Coutroubis s britanskog sveučilišta Greenwich objavili su studiju o navodnom krijumčarenju nafte. U njoj se navodi da je u veljači 2015. ISIL dostigao proizvodnju od 45.000 barela dnevno, što znači, prema procjeni autora, dnevnu zaradu od jednog do tri milijuna dolara. Oni su objasnili da ISIL naftu prodaje znatno ispod regularne cijene i zato lako pronalazi kupce.

Ovi znanstvenici su posebno proučavali promet tankera u turskoj luci Ceyhan i zaključili: "Čini se da uvijek kada se ISIL bori u blizini područja s nalazištima nafte raste i izvoz iz Ceyhana." No autori istovremeno upozoravaju da se to ne smije shvatiti kao jasan dokaz za krijumčarenje, kao ni za eventualnu umiješanost turskih vlasti u krijumčarske poslove.

Riskantna borba protiv krijumčara

No iz podataka iznesenih u ovoj znanstvenoj studiji je također vidljivo zašto je međunarodni savez tako dugo oklijevao u borbi protiv IS-ovih krijumčarskih aktivnosti. Naime, previše ljudi profitira od toga. ISIL je ljudima koji žive na područjima pod njegovim nadzorom dopustio posjedovanje vlastitih bušotina i krijumčarenje nafte u inozemstvo. Kamion s oko 30.000 litara sirove nafte, koji uspješno stigne na odredište, donosi zaradu od 4.000 američkih dolara. "Rezultat te ISIL-ove politike je masovna podrška kalifatu", pojašnjavaju Kiourktsoglou i Coutroubis.

Upravo je to antiterorističku koaliciju tako dugo sprječavalo da poduzme nešto protiv krijumčarenja. Naime, ona se plašila da će time samo povećati simpatije za ISIL kod ljudi koji profitiraju od prodaje nafte.

"Turska je predugo tolerirala"

Rusija do sada nije predočila dokaze za tvrdnje o umiješanosti Erdoganove obitelji u krijumčarenje nafte. No direktor Carnegie Europe Instituta Jan Techau smatra kako je moguće da turske vlasti nisu dovoljno konzekventno suzbijale krijumčarenje: "Tračak istine je da je Turska vrlo, vrlo dugo okretala glavu kada se radilo o trgovačkim rutama Islamske države, kada se radilo o zatvaranju granica za trgovce koji su tu granicu u stvari koristili kao najvažniju vezu prema zapadnom, otvorenom svijetu i tržištima. Tu Turska snosi veliku odgovornost."

Nakon terorističkih napada u Parizu, međunarodni antiteroristički savez je pojačano uzeo na metu cisterne ISIL-a. Politički rizik takve akcije je poznat: uništavanje cisterne moglo bi donijeti nove pristaše Islamskoj državi. No s druge strane, ti napadi omogućavaju uništavanje financijskih izvora terorističke organizacije. Tu je računica saveznika jednostavna: u mjeri u kojoj IS izgubi svoju financijsku snagu, bit će manje zanimljiv za svoje simpatizere i one koji od njega imaju materijalne koristi.