iPhone izaziva ovisnost

Nova studija sa Sveučilišta Stanford pokazala je kako korisnici iPhonea mogu vrlo lako postati ovisnima o tome proizvodu. Studija je obuhvatila 200 studenata koji su imali iPhone. Od njih, čak 70 posto ga je posjedovalo više od godinu dana. Jedno od najzanimljivijih otkrića je brzina kojom je taj Appleov smartphone postao neizostavnim dijelom života studenata, odnosno koliki je broj studenata koji su izjavili da bi bili potpuno izgubljeni bez njega.

Oko 86 posto studenata koristi iPhone kao sat, oko 89 posto koristi ga kao alarm za buđenje ujutro. Čak 75 posto njih priznalo je da su zaspali u krevetu držeći iPhone u ruci, a velikih 69 posto tvrdi da će prije zaboraviti novčanik nego mobitel. Gotovo svi se redovito oslanjaju na iPhone - upitani da ocijene vlastitu ovisnost o tom mobitelu na skali od jedan do pet, 10 posto je odabralo ocjenu 'pet' koja označava potpunu ovisnost; oko 34 posto je odabralo četvorku; samo šest posto je reklo da uopće nije ovisno o iPhoneu.

Ipak, od onih koji su rekli da nisu ovisni, čak 34 posto je izrazilo brigu da će u skoroj budućnosti postati ovisno o njemu. Dobar dio sudionika je priznao kako ih je taj smartphone pretvorio u ovisnike o medijima. Nekih 30 posto prizanje da im je mobitel očaravajuć, odnosno da im predstavlja „prozor u svijet", a 41 posto studenata je reklo da bi gubitak tog mobitela bio „prava tragedija".

„Jedna od najzanimljivijih stvari koje smo primijetili tijekom studije", kaže profesorica Tanya Luhrmann, antropologinja pri Stanfordu, „je to u kolikoj mjeri se ljudi poistovjećuju sa svojim iPhoneom." Taj je mobitel toliko moćan da je postao neka vrsta mentalnog produžetka jer sadrži gomilu osobnih informacija i služi kao sredstvo socijalizacije. Ta je naprava gotovo zarobila dio identiteta vlasnika, riječi su profesorice Luhrmann koje prenosi San Jose Mercury News. Ne radi se samo o tome da se pojedinci smatraju vlasnicima iPhonea već i o tome da ga vide kao dio samih sebe. Čak jedna četvrtina sudionika smatra mobitel produžetkom vlastitog mozga ili dijela tijela. Osim toga, postoji i tendencija da se iPhone antropomorfizira i da ga se tretira drugačije od ostalih elektroničkih predmeta. Na primjer, mnogi su mu dali neko ime, oko 9 posto studenata ga je milovalo, a nekih 8 posto je pomislilo kako je njihov „iPod ljubomoran na iPhone".

iPhone je toliko moćan da je postao neka vrsta mentalnog produžetka jer sadrži gomilu osobnih informacija i služi kao sredstvo socijalizacije. Ta je naprava gotovo zarobila dio identiteta vlasnika.

Nadalje, prijatelji i obitelj vlasnika iPhonea često se žale da oni previše vremena provode uz tu napravu. Čak 7 posto studenata je priznalo da im se cimeri ili čak partneri osjećaju zapostavljeno jer se oni previše „druže" s iPhoneom. Lurhmann kaže da je upravo iz toga razloga netko izmislio naziv „iPhone udovica/udovac".

Bilo kako bilo, stručnjaci se još ne mogu dogovoriti oko toga je li ovisnost o internetu i elektronici zaista neka vrsta medicinskog poremećaja. Iako ova studija nije istraživala druge vrste smartphonea sa sličnim preformansama, nije teško zaključiti da je situacija manje više ista. Usto, studenti ne smatraju da se radi o nečemu nezdravom. Čak 70 posto sudionika je izjavilo da su zahvaljujući iPhoneu više organizirani, precizni i točni, a 54 posto se pohvalilo da je postalo produktivnije zahvaljujući omiljenom mobitelu. Na kraju, 74 posto studenata je reklo kako se zbog iPhonea osjeća „cool", što sugerira da posjedovanje tog mobitela može povećati samopouzdanje. Dakle, tko bi mu onda mogao odoljeti?