Indeks dječjih prava: i neki siromašni čine više od bogatih

Zaklada KidsRights redovito prati napore čitavih država u skrbi za djecu koja tamo žive i odrastaju. Postoje pet kriterija po kojima se to ocjenjuje: njihovo pravo na život, pravo na zdravlje i zdravstvenu skrb, pravo na obrazovanje i odgoj, pravo na zaštitu i na koncu ocjena angažmana koliko se pojedina država bavi svojim najmlađim građanima.

Sve to se ne mora uvijek izražavati u eurima i centima, nego koliko se uopće odvaja novca i napora u skrbi za mališane. To onda znači da i (vrlo) bogate zemlje ne moraju na koncu biti bolje od siromašnijih, ali gdje se ulažu veći napori da djeca pohađaju školu, budu zdrava i prihvaćena u društvu.

Na prva tri mjesta KidsRights Index su doduše razmjerno bogate zemlje poput Portugala, Norveške i Švicarske, ali već na osmo i deveto mjesto, iza Švedske i prije Finske su došle i zemlje poput Tajlanda i Tunisa. Slovenija je već na 12. mjestu, odmah prije Bosne i Hercegovine, a jedna Nizozemska je tek na 15., Njemačka na 18. mjestu.

Hrvatska na 24. mjestu

Ellen Vroonhof, voditeljica projekta u zakladi KidsRights objašnjava kako se "osnovni podaci za Njemačku nisu bitno promijenili i pokazuju tek lagani pad učešća djece u nastavi u osnovnim školama. Njemačka je pala s 12 na 18 mjesto, ali to je rezultat većih napora u drugim zemljama i tu se uvijek jedna država mjeri s drugom."

A u tome niti Hrvatska nije prošla sasvim loše: smještena je na 24. mjesto, doduše iza Kazahstana i Omana, ali ispred jedne Australije (27. mjesto), Srbije (29.), Japana (31.) ili čak Danske i Austrije (34. i 35. mjesto). Kud i kamo je ispred Velike Britanije koju ova zaklada stavlja tek na 156. mjesto, čak i iza Iraka, Demokratske Republike Kongo ili Nigera. Razlog je, obrazlažu u zakladi KidsRights, upravo u pravima koja se daju najmlađima u Velikoj Britaniji.

Ove godine je zaklada KidsRights sa sjedištem u Nizozemskoj osobito upozorila na još jedan, sve ozbiljniji problem: diskriminaciju čak i među mališanima zbog njihove etničke pripadnosti, vjere ili jezika kojim govore. Osobito zabrinjavajuće je to na Bliskom i Srednjem istoku i u čitavom nizu zemalja sjevera Afrike. Marc Dullaert, osnivač i predsjednik zaklade KidsRights zato traži da upravo sprečavanje ove vrste diskriminacije mališana postane politički prioritet: "Diskriminacija ugroženih skupina djece i omladine je nešto čega se trebaju prihvatiti vlade svih 165 zemalja čije napore pratimo. Jer to bitno priječi buduće naraštaje da potpuno iscrpe svoje potencijale."

Ne samo to: i u ovoj zakladi konstatiraju kako se odnos prema mališanima u mnogim zemljama ipak polagano poboljšava. Ali u mnogim zemljama tamošnji zakoni još uvijek ne slijede povelju Ujedinjenih naroda o pravi djeteta, a to je osnova i za pozitivnu ocjenu na ovoj ljestvici.