Hranom protiv seksa

Neko sam vrijeme išao na fakultet s tipom koji je otvoreno tvrdio da hranom, prekomjernom hranom potiskuje svoju snažnu seksualnu glad. Mjesečni limit na iksici redovito bi mu istekao već polovicom mjeseca, pa je nas ostale žicao da ga vodimo po menzama. Za tim ručkovima mi je i obrazlagao svoje teorije o povezanosti ‘želuca i falusa’…

Preko dana mu, pričao mi je, nije teško bez seksa: ide na predavanja, druži se, uči u Nacionalnoj, ali navečer, kad legne u krevet, počinje pakao koji ‘svoju vatru širi od prepona pa sve do grla i jednjaka’.

Za te noćne požude (nazivao ih je noćnicama) imao je prokušan recept koji uopće nije bio skup, a za njega mu nije trebao ni štednjak ni ikakvi lonci ili tave… nego samo dvije velike table čokolade s rižom i tri velika pakovanja smokija. Odgrizao bi rebro čokolade, a onda natrpao u usta šaku smokija.

— Sve ti se to mora izmiješati u ustima kao cement i voda u miješalici. I tako žvačeš dok ne potamaniš svu čokoladu i smoki... Vjeruj mi, nakon te kombinacije miran si kao da si čitavu noć proveo u kupleraju — tvrdio mi je moj fakultetski kolega.

Smoki i čokolada od riže ipak mu nisu baš uvijek bili dovoljni. Seksualna apstinencija najteže mu je padala,  što je i za pretpostaviti, u proljeće kada se sve, kako je govorio, množi i plodi. Tada su mu rižina čokolada i smoki pomagali koliko i andol protiv upale mjehura. Ali kolega je i za te teške, proljetne mjesece imao oproban recept protiv snažnih, razbuđenih nagona. 

— Snažni nagoni suzbijaju se još snažnijom hranom — poučavao me.
Tako je on u tim kritičnim mjesecima doslovno svaki dan točno u podne odlazio u studentsku menzu na Strojarskom fakultetu i ondje naručivao duplu porciju graha koju je kombinirao s pomfritom po čijoj je masnoći i zagorenosti ta menza na Strojarskom bila nadaleko poznata i među populacijom bez indeksa u džepu. Nakon takve kombinacije iz pakla ostatak bi dana proveo u ugodnoj omamljenosti; na predavanjima je, prepričavalo se, djelovao kao da je uživao opijum.

— Grah i pomfrit sa Strojarskog držali su me do kasno navečer. Trbuh bi mi se do kraja ispuhao tek oko jedan iza ponoći, a tada mi je ionako bilo svejedno jer bih iscrpljen od stalnih vjetrova zaspao kao zaklan — priznao mi je kolega za jednim od naših ručkova.

Nisam se čudio što nikada nije mogao naći cimera. Ne samo zbog vjetrova, nego i zato što su mnogi s fakulteta širili o njemu informacije da je homoseksualac koji se to ne usudi ni samom sebi priznati. Ja u početku nisam vjerovao u to, sve dok mi jednom, kad smo razmjenjivali dojmove s nekog od koncerata rock grupe Majke, nije rekao da mu, dok gleda koščatog pjevača Gorana Barea kako se izvija na stageu, dođe da ga čvrsto stisne i razmrvi na svojim prsima ‘kao Bobi štapić’.

Gdje je taj moj kolega danas, vrag bi znao. Možda je umro od kolesterola, a možda je u sretnoj vezi s nekim mršavim rokerom koji i njega primorava na dijetu.  U svakom slučaju, sve se u životu, kao i u dobrim receptima, na neki tajanstven način nadovezuje…

Spominjem to jer danas, pak, imam kolegu novinara koji također hranom suzbija seksualni nagon. Ali ne svoj nego svoje supruge. U braku su, evo, već treću godinu i on, kako se kaže, ne može više. Supruga traži svoje svaku drugu večer, ona kao da doživljava svoj seksualni labuđi pjev, a on ne može. Bračni krevet je počeo doživljavati kao bojno polje na koje izlazi bez ijednog metka u šaržeru. I tako se dosjetio. Već nekih mjesec dana ženu prije spavanja ‘kljuka’ finim večerama.

Proučio je sve žive kuharice u potrazi za receptima koji u sebi sadrže puno masnoća, a koji su opet toliko ukusni da im ni mrtav ne možeš odoljeti. Najede on suprugu prije spavanja i kad je čuje da kaže: ‘Ubila sam se od klope, samo se hoću srušiti u krevet’, tek tada mu lakne, oživi… Uzme tjednik ‘Globus’ i zadovoljno ga lista dok žena pored njega još zadovoljnije hrče.

Iz svega ovoga dade se izvući pouka: ako te ne ubije seks, prije ili kasnije ubit ćete kolesterol.