Hoćemo li uspostaviti kontakt s izvanzemljacima do 2060.?

Ovoga mjeseca Znanstveni centar Green Bank u sklopu Nacionalnog radio astronomskog opservatorija obilježava 50. godina suvremene potrage za izvanzemaljskom inteligencijom (SETI).

Davne 1960. godine nadobudni astronom Fank Drake započeo je nevjerojatnu misiju: uz pomoć ogromne antene u Green Banku počeo je tražiti radio signale izvanzemaljskih civilizacija. Drake je nedavno otišao u mirovinu iz instituta SETI ne otkrivši svoje izvanzemaljce. Iako je to nekima teško priznati, u posljednjih 60-ak godina koliko traje aktivna potraga za svemirskim civilizacijama,  nije pronađen niti jedan relevantan dokaz o njihovom postojanju. Pa kakva onda budućnost čeka SETI i općenito potragu za malim zelenima? Ray Villard, direktor STSI-a (Space Telescope Science Institute) iz Baltimorea i kolumnist DiscoveryNewsa, nudi svoja predviđanja onoga što će se u spomenutom kontekstu zbiti za 50 godina.

Saznajte kako izgleda astronomski svijet 2060. u Villardovoj viziji:

Prvo, utvrđena je univerzalnost života. Sve veći teleskopi uspjeli su katalogizirati desetke naseljenih planeta koji se od Zemlje nalaze 100-ak svjetlosnih godina. Mikrobi su pronađeni na Marsu, Europi i Enceladusu. Na Titanu je otkriven egzotični krio-život. Astronauti i svemirski roboti donijeli su nebrojenu količinu uzoraka iz svemira koje tek treba ispitati.

Znanstvenici su uspjeli u laboratoriju napraviti umjetni oblik života koji slijedi prirodne principe razmnožavanja, razvitka te principe Darwinove teorije o evoluciji.

Drugo, otkriva se izvanzemaljska inteligencija. Ogroman niz radio-teleskopskih antena koje su sastavili roboti senzorno dopiru duboko u Mliječni put i analiziraju milijarde svemirskih tijela, naročito najbliže egzo-planete kako bi se presreo i prisluškivao bilo kakav oblik telekomunikacije. Ubrzo se otkriva prvi pravi radiosignal umjetnog porijekla. Dolazi iz sazviježđa Strijelca. U početku se smatra da se radi o pulsaru, ali kasnije se potvrđuje sasvim suprotno. Sadržaj informacija iz signala je minimalan. Ljudi opreko noći postaju svjesni da nisu sami u svemiru. Dolazi do nevjerojatne prekretnice u kulturološkom smislu. Preispituju se temelji sociologije, religije, obrazovanja i politike.

Javnost gubi interes za prvi uhvaćeni signal jer se pokazalo da je poslan prije više od tisuću godina i sadrži malo informacija (oko 10 do 20 posto stanovništva, naročito iz SAD-a , uvjereno je da je signal ustvari vladina smicalica)

Velike svjetske sile počinju utrku u građenju najboljih radio-teleskopskih jedinica. Uskoro se primaju novi signalu za koje se ispostavlja da su izvanzemaljske prirode, odnosno umjetnog porijekla. SETI više nema oblik eksperimenta upitne isplativosti već se znanstvenici bore za stipendije kako bi mogli sudjelovati u istraživanjima u sklopu Instituta sanjajući o Nobelovoj nagradi.

Stručnjaci shvaćaju da gotovo i nema signala koji su izravno poslani prema Zemlji i gube nadu da tamo negdje postoji altruistički raspoložena civilizacija koja bi svoje tehnološko znanje htjela podijeliti sa Zemljanima. Na planetu se vodi ogromna rasprava između znanstvenika i političara o tome trebamo li odgovarati na signale. Tko ima pravo govoriti u ime Zemlje? Što bismo uopće i rekli?

Alternativna budućnost

Prema Villardovom mišljenju, najpopularniji oblik međuzvjezdane komunikacije bit će radio.

Pronađen je izvanzemaljski artefakt u solarnom sustavu. Radi se o ostatku sonde. Porijeklo totalna nepoznanica. Analizom izotopa zaključuje se da je napravljena oko neke druge zvijezde, ne našeg Sunca. Ne zna se tko su graditelji. Ne zna se ni prava svrha slanja sonde k nama. Postavlja se pitanje njihova povratka.

Primijećena je snažna neutrinska zraka. Astrofizičari tvrde da u prirodi nije otkriven nikakav mehanizam koji je mogao proizvesti u tolikim i tolikim energetskim okvirima pa zaključuju da je umjetnog porijekla.

Hoće li SETI do 2060. opravdati svoje postojanje?

Nakon gotovo stoljeća istraživanja svemira možda uopće ne bude uspjeha u pronalaženju izvanzemaljske inteligencije. Astronomi se vrte oko Drakeove jednadžbe i Fermijevog paradoksa. Opći zaključak je da biološka inteligencija s namjerom da komunicira s nama i ne mora postojati. Međutim to ne isključuje mogućnost da će naši inteligentni strojevi naslijediti biološki život. To pak ne mora značiti da će ti strojevi i roboti koje smo poslali u svemir i koji svojevoljno lutaju tim prostranstvom uopće htjeti komunicirati s biološkim bićima.