Glazbeni motivi u opusu slikara Mladena Žunjića

Rekao bih da nema motiva ili njegova dijela koga se u svom opusu nije dotakao iznimno plodni suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Mladen Žunjić, kontinuirano proširujući i produbljujući svoja temeljita istraživanja.

Jedan od novijih ciklusa, autor je posvetio glazbi, sjajnom duetu, nekada osobito popularnim glazbenicima ali koje rado slušamo i danas, sjećanje na njihovu virtuoznost i dalje živi. Riječ je o violinisti Stephanu Grappelliju i gitaristi Djangu Reinhardtu, neponovljivim jazz glazbenicima.

Naravno, izniman ritam dvojice glazbenika i ovdje je vidljiv, prepoznatljiv, cijela slika pulsira u fino intoniranom jazz ritmu, raznovrsni omiljeni oblici Mladena Žunjić u ovom ciklusu ne kreću se više dramatično, oni se uvijaju u zavodljivom plesnom ritmu, opijeni, omamljeni glazbom.

Stalnost pokreta, kretanja, gibanja ovdje je i dalje ključni element, no ritam je primireniji, njegovaniji, razložniji.

Kolor je ponešto izgubio od svoga intenziteta baš zbog odmjerenijeg ritma, sporijeg, promišljenijeg.

Da, cijeli se ciklus giba u ritmu jazza, odajući krajnje pozitivan, nestvarno optimističan dojam, razigran, prpošan, jednostavno veseo.

Žunjić je naravno i u ovom ciklusu ostao vjeran velikom formatu, kombinirajući svoje motive i boje na nelimitiranoj površini.

Ciklus je posve nefigurativan, još jedan ozbiljan korak slikara u produbljivanju u istraživanju motiva u slici i odnosu s bojom.

Žunjić ima veliku prednost u odnosu prema mnogim drugim umjetnicima, potaknut motivom on slika, približava mu se, upoznaje ga, druži se snjim ili se međusobno ljute jedan na drugoga,u tu igru uvlače kolorističku lepezu, ne promišlja samo, nego slika a o rezultatima se može razmišljati kada je on pred njim..